“Slikarstvo me je oduvijek interesovalo, to istraživanje, putovanje, saznavanje. Ono šta trenutno radim jesu portreti i pejzaži iznijeti na apstraktno ekspresivan način. Uz to radim konstantno radove i u crtačkim tehnikama kao i akvarele. Što se tiče problema ličnih ili društvenih, njih treba da ima jer dok je problema onda i slikarstvo zna da bude puno bolje, produktivnije. Slikarstvo pa i umjetnost uopšte služi potrebi individue da nešto kaže, prenese, ostavi trag. Umjetnost može da se bavi određenim problemom, može da utiče, da ukazuje na određene društvene probleme, šaljući poruku tako da su umjetnost i društvo usko povezane stvari. Umjetnost takođe može i da hvali, da velića, da lijepo učini još ljepšim”, kaže Vukčević u razgovoru za CdM.
Rad “Slatka bez šećera” kao motiv bila je žena ili ti žene, a s obzirom da naslov asocira i na kafu koja je slađa ili bez šećera.
“Odlučio sam da spojim ženu sa kafom, pa je motiv žena rađena u tehnici kafe. Materijal kojim sam radio seriju ovakvih akvarela je kuvana kafa koja se koristi za piće u svakodnevnici”, objašnjava Vukčević.
Kritika pozitivna ili negativna je dobra, bitno je da postoji. Prava i zdrava kritika se prepozna.
“Vidim da se ljudima dopada i moje slikarstvo i to što radim i bio bih neiskren ako bih rekao da mi to nije drago. Iskrenost u radu sa dozom kontrole je bitna i ona se naravno uvijek prepozna. Najbitnije mi je da uživam dok radim, a djelo samo govori da li je tako bilo ili ne, sve se osjeti”.
Motivi na njegovim slikama su različiti od portreta do pejzaža, radi ih uvijek uporedo, nekad zasebno, sve zavisi od trenutka i inspiracije.
“Naravno da je jako važan i kontakt publike sa djelom jer baš u tom odnosu djelo nastaje, ono postoji, do tad je djelo nedovršeno kao da mu fali potpis, potpis koji mu daje posmatrac, publika”, smatra on.
“Inspiraciju za stvaranje pronalazim u ljepoti života i ljepoti življenja koje itekako u našoj prirodi ima na pretek. Sve to mi daje energiju, pokreće me i omogućava mi da stvaram”, kaže Vukčević.
Što se tiče planova za budućnost, planira kao i do sad, prije svega da radi i slika, a planova ne fali nikad samo treba da se iskristalizuju, a što se izložbi tiče javnost će biti blagovremeno obaviještena.
Za kraj razgovora Vukčević zaključuje da se u kulturu nikada dovoljno ne može uložiti, jer ne možemo mi dati kulturi koliko ona može nama.
