Kultura

Crnogorski nacionalni savjet obilježio 80 godina od rođenja Danila Kiša

jelena_durovic_filip_david_bozo_koprivica_i_mica_vujicoic_1_photo_pobjeda_bg.jpg

Na tribini su govorili pisci Filip David, Božo Koprivica i Mića Vujičić, medijator Jelena Đurović, kao i većina članova Nacionalnog savjeta, sa predsjednikom Ratkom Šoćom. 

Koprivica je u svom maniru ispričao kako je upoznao Kiša kao zvuk, podsjećajući na jedan događaj sa FESTa iz 1973. godine kada je očekivani film Luisa Bunjoela “Diskretni šarm buržoazije” koji je trebao da bude prikazan odložen.

“Kiš je iz publike ustao i počeo da zviždi. Zašto je Kiš protestvovao? Zbog energije. Jer ne može se gledati Bunjuel onako kako valja poslije dva sata italijanske komedijice. Nije to više ista radoznalost, ista strast, ista prisutnost. Kiš nije imao rezervne varijante, ili Bunjuel ili ništa. Ta slika Danila Kiša koji se mačuje rukama i buni to je Kišov stav, i u životu i u literaturi. On je svaku frku, svaku priču i u književnosti i u životu riješio sâm, kako dolikuje dečaku Andreasu Samu”, rekao je on. 

Vujičić je govoreću o Kišu i njegovom djelu istakao fantaziju u koju Kiš nije vjerovao.

“Veliki pisac je govorio da je stvarnost užasna i da pisac nema pravo da mašta. To govori o tome koliko je Kiša išao naprijed i zbog čega je “stradao”. Kiš je smatrao da je stvarnost u istoj ravni sa maštom. On je među rijetkim piscima koji su tako duboko ušli u teoriju književnosti, a da to nije narušilo njegovu maštu i stil”, smatra on. 

Prema riječima Filipa David, Kiš, Borislav Pekić, Mirko Kovač i on su bili “četvorka”, prijatelji koji su istovremeno počinjali i družili se.

“Jednog dana Danilo je postavio jedan uslov: da nikad ne lobiramo jedan za drugoga i namještamo nagrade, pisati pohvalne kritike i to smo prihvatili. Danilo je imao tri važne karakteristike: izuzetna obrazovanost, izuzetna darovitost i izuzetna etičnost. Bio je u prvoj generaciji svjetske književnosti i njegovi profesori su kasnije generacijama govorili da je bio najbolji student. Njegova literatura se dobrim dijelom zasniva na etičnosti, njegova ‘logorska literatura’, nije mogao da shvati da ljudi mogu da stradaju zbog svog porijekla, etičnog, rasnog. Kasnije, kada je saznao istinu o staljinističkim logorima nije mogao da shvati da neko može da strada zbog svojih ideoloških uvjerenja da strada i na tome je zasnovao najveći dio svoje literature. Njegovo pravo ime bilo je Danijel Kon, a otac ga je tako krstio jer je predosjećao kakvo vrijeme dolazi. Od urednika kulturne rubrike švedskog Ekspresena Gabi Gajšmana čuo sam da je te godine Danilo bio gotovo siguran dobitnik Nobelove nagrade, ali jedini uslov je bio da preživi. Gajšman je razmišljao da li da to kaže Kišu, koji je bio ozbiljno narušenog zdravlja i rekao mu je da je bio glavni kandidat. Rekao je da je bio vrlo uzbuđen kada je to čuo, ali nažalost, preminuo je neposredno pred dodijeljivanje Nobelove nagrade”, ispričao je David. 

Veče je završeno kao što je i počelo čitanjem jedne od priča Danila Kiša, uz buran aplauz brojne publike.

 

Send this to a friend