Kako se navodi u saopštenju izdavačke kuće Nova knjiga, u romanu je prikazana generacija rastrgnuta između tradicije i tranzicije.
“Ljudi izgubljeni u haosu svakodnevice ne uspijevaju da uopšte odrede sebi cilj. Roditi se u Crnoj Gori istovremeno je i prokletstvo i privilegija. Ovo je priča o hitmenima, ljubavi, porocima, moralu, nemoralu i genima vješto ispletena u vrhunsku književnost. Moderan roman. U ime tradicije, tranzicije i krvne osvete. Crnogorska priča i Crnogorski roman. Roman je štampan u prvom tiražu od 2000 primjeraka, koricu je uradio poznati dizajner Igor Oršolić”, ističe se u saopštenju.
To djelo nisu zaobišli ni čitaoci ni kritika, i pojavu Crnogorskog romana ispratili su skoro svi nedjeljnici i dnevne novine u regionu. O romanu su pisali Muharem Bazdulj, Balša Brković, Marko Prelević.
“Crnogorski roman Đura Radosavovića je knjiga koju ćete zavoljeti i prije nego što to shvatite. Razoran i duhovit, ovaj roman ulazi u neke tamne zone na način koji osvjetljava mnogo širu sliku. To je svijet u kome ništa nije onako kako izgleda, svijet beskrajnih reverzija, ali Radosavović je uspio da bude i više nego dobar i pouzdan vodič čitaocu… Dirljiv koliko i uznemirujući, duhovit koliko i nemilosrdan… Prije svega dobro napisan, roman donosi jedan osoben humor koji autor majstorski približava i onim čitaocima koji nemaju sva “nužna predznanja”. Hitac koji zna gdje je krenuo… Pun pogodak u središte stvari”, napisao je Brković.
Muharem Bazdulj, pak, naglašava već i samim naslovom Crnogorski roman mladi pisac Đuro Radosavović nagovještava visoku ambiciju uz sjenku autoironije.
“Crnogorska književna tradicija mnogo je više pesnička nego prozna, pa se Radosavović poigrava sa idejom da je, eto, baš on napisao roman koji već u naslovu može da nosi adjektiv crnogorski. Nakon čitanja romana, međutim, svesni smo da je njegova crnogorskost i tematska i jezička i antropološka, ako se može tako reći. Bez potrebe da bilo kome dokazuje da je Crnogorac, bez sklonosti da iz te pripadnosti izvlači bilo ponos bilo stid, Radosavović od onog što je najviše njegovo kreira odličnu književnost, ukorenjenu u širu tradiciju južnoslovenske literature, ali bez epigonstva. On se bavi umetnošću, a ne identitetskom politikom, pa je njegov roman zaista i crnogorski i roman”, objasnio je Bazdulj.
Prelević ističe da su njegovi su likovi autentični, dijalozi ljudski, njihove mane i vrline vidljive kao ordenje na kaputu omatorelog narodnog heroja Gojka, njegov zaplet realan kao košmar ili košmaran kao što samo realnost može da bude, mada su mnogo vrjednija gotova usputna zapažanja o odrastanju, smrti i onom između.
“Roman koji vas uhvati kao slučajno, kao drugar koji vas zove na kafu u toku radnog vremena i počne da vam, tako niotkuda, priča cio život. To je ljubavno pismo gradu iz nehata, ma kako se taj grad zvao, i generaciji iz nehata, ma kako se ona zvala, i zato je Crnogorski roman ponajmanje crnogorski. Jer ko se od nas, nes(p)retno rođenih sedamdesetih i osamdesetih, ne bi mogao identifikovati s rečenicom: “Ništa nije isto kao u vrijeme kad sam rođen, promijenjeno je ime države, ime grada, ime ulice, zastava, moneta, tablice na automobilima, himna, pa kad poredim sebe danas s prvim izvodom iz matične knjige rođenih, ostaje mi samo ime i prezime, a sam sebi djelujem kao falsifikator”, naglasio je Prelević.
