Ipak, kako navodi, iza ove humane inicijative opet izbija naličje aktuelne vlasti, koja i dalje ignoriše značaj te neponovljive ličnosti, kojom bi se dičile i zemlje mnogo veće od naše.
“Časna je inicijativa Živkovih najbližih članova familije povodom 75 godina od rođenja stvaraoca, i 15 godina od smrti. Ali, tu inicijativu je prije svih morala pokrenuti država Crna Gora, koja i dalje nema sluha za svoje velikane. Njoj je laganije uz pomoć režimskih poslenika sprovoditi kulturnu politiku po sistemu: koji umjetnik je za Crnu Goru, a koji, navodno, protiv nje”, navodi Koprivica.
Kako dodaje, kontrolorima u crnogorskoj kulturnoj politici nije bilo dovoljno ni što je naš najveći filmski reditelj jednom za TV Crne Gore izjavio da samo lud čovjek može mrzjeti svoju domovinu.
“A on je svoju Crnu Goru volio na osoben način, iz kritičke vizure, a tako moćno, da svako njegovo ostvarenje, od dokumentarnih do igranih filmova, predstavlja po jednu poemu svojoj domovini. No, šta to vrijedi kad neko iz nekog sjenovitog kabineta, kao suvišni čuvar i spasilac Crne Gore, zavideći na Živkovoj veličini, ocijeni da su „Živkovi filmovi nepoželjni“. A Crna Gora se Živku odužuje tek simbolično, objavi se poneka publikacija, i sl.”, dodaje Koprivica.
Uz sve ovo, kako navodi, stalno se prećutkuje još nešto, i to mnogo važno, a to je ljudska obaveza Crne Gore prema Živkovoj familiji, suočenoj s brojnim problemima.
“Prije više godina, kao poslanik, uzalud sam u više navrata apelovao u Parlamentu da se njegovoj porodici obezbijedi bar osnovna finansijska podrška. Poslanici iz vlasti imali su, naravno, preča posla. Poslaničko pitanje i nedavni oštri apeli Milana Kneževića, predsjednika DNP-a, prošli su na sličan način. Sad Živkova familija, kad se već zvanična Crna Gora toga ne sjeća, samoinicijativno kreće u priču o podizanju spomenika, svjesna značaja lika svog oca i supruga za crnogorsku, balkansku i evropsku kulturu”, navodi Koprivica.
Pri svemu ovome, kako zaključuje, neki poštovaoci Živkovog lika i djela i dalje mudro ćute, računajući da je bolje ne zamjeriti se nekome u državnom establišmentu, bivajući jedino u pravu da će Živkovo djelo, i s njima, i bez njih, sebe braniti i odbraniti u svakom vremenu.
