Perović je podsjetila da su crnogorski čitaoci Jaloma upoznali kao romanopisca preko njegovog svjetskog bestselera Kad je Niče plakao, potom romanima Liječenje Šopenhauerom i Slučaj Spinoza.
“Niče, Šopenhauer i Spinoza predstavljaju romane gdje su čuveni filozofi i psihoterapija glavni likovi. I oni koju su bili najveći skeptici nakon pročitane knjige Kad je Niče plakao povjerovali su psihoterapiju, njene moći, alatke kojima barata, metode i škole koje je razvila, povjerovali su u čovjeka koji s pacijenotom razgovara dok on leži na kauču. To isto u romanima gdje su likovi Šopenhauer i Spinoza”, kazala je Perović.
Ležanje na kauču, istakla je, nije takav roman.
“To je roman o sumnji u sve nabrojano-i u učinak, i u metod, i u naučnost psihoterapije, a naročito u psihoterapeuta. Knjiga koju večeras promovišemo sve to preispituje, razotkriva, demistifikuje”, dodala je Perović.
Ležanje na kauču je roman o tri psihoterapeuta, koji su ljudi kao i svi drugi, sa manama koje se ne daju tako lako sakriti i sa svojom nesavršenom ljudskom prirodom kojoj nema lijeka.
“Kako jedan takav čovjek, koji pritom dobrano sumnja u domete struke kojom se bavi, može da pomogne drugom čovjeku? Jalom u ovom djelu piše o moći, a još više, nemoći psihoterapije, o psihoterapeutima koji mogu biti dobri i stručni, ali i manipulanti i prestupnici povratnici kada je u pitanju Hipokratova zakletva jer se o nju oglušuju zbog karijerizma, zbog zavisti, zbog nekompetencije, zbog svojih nesavršenosti i problema”, dodala je Perović.
Prema njenim riječima, u romanu “Ležanje na kauču” nesavršeni terapeuti liječe nesavršene pacijente i u tom procesu sazrijevaju i ozdravljuju i jedni i drugi.
“Sebi priznaju problem i nalaze snage da se s njime nose”, ocijenila je Perović.
Ona ja kazala da ta knjiga žanrovski predstavlja kanonski roman sa izvanredno dobro zamišljenom radnjom koja se odigrava u dobro osmišljenim sekvencama.
“U kojima vidimo minuciozno građenje likova, njihov razvoj i, što je ovdje naročito važno, onaj klimaktični dio koji predstavlja prosvjetljenje, spoznaju, prihvatanje sebe, zavisno od toga kako je lik zamišljen”, naglasila je Perović.
Ona je istakla da je potrebno veliko majstorstvo da se takva tematika i stručna materija uobliče u prijemčivo štivo i da to postane globalni fenomen.
“Da ne govorimo o ideji koja je tome prethodila, a to je da se oblasti filozofije, religije i psihoterapije tako teorijski ubjedljivo povežu i štivo tako uobliči i literarno transponuje da planetarno zarobi čitaoce. Jalom je žanr sam za sebe”, zaključila je Perović.
