Nelević je nizao uloge u TV serijama i filmovima. Mlađa televizijska i filmska publika mogla je Mladena Nelevića upoznati u serijima , „Budva na pjenu od mora“, „Mješoviti brak“, „Naša mala klinika“, „To toplo ljeto“, „Dva smo svijeta različita“ ili u filmovima „Motel Nana“, „Čitulja za Eskobara“ i „Klopka“, a nedavno je odigrao rolu u filmu „Mašinovođa“ gdje igra najboljeg prijatelja glavnog junaka kojeg glumi Lazar Ristovski.
Mladen Nelević je jedan od rijetkih glumaca sa naših prostora koji je ušao na velika vrata već na početku karijere.
„Neuporedivo je danas teže, nego što je tada bilo. U to vrijeme znalo se da one koji završe Akademiju čeka posao, a i svi smo bili stipendisti nekog pozorišta. Sada je drugačje. Tužno je da ljudi koji izlaze sa akademije kod nas i u Beogradu, nemaju posla, nemaju hljeb u rukama. Obično mlade ljude iz Crne Gore savjetujem da idu odavde i okušaju sreću u nekim novim prostorima“, iskren je Nelević.
On kaže da želi da nladi što više putuju, treba da idu u rizike, da bi došli do nekog posla.
„Ovdje im se gotovo ne ukazuje prilika da se iskažu, što je veoma loše. Mislim da u Crnoj Gori nikad niko nije pravio karijeru, ni muzičar, ni glumac, generalno nijedan čovjek od javnog posla, jer je suviše mala sredina. Malo je kritične mase koja može da te podigne. U nekim većim sredinama je to mnogo lakše. Činjenica je da mladi glumci sve manje imaju priliku da naprave svoje ime i prezime, a u ovom poslu je to mnogo važno“, smatra Nelević.
Nekada se ulagao veliki novac u film, snimalo se po 60 filmova godišnje u bivšoj Jugoslaviji, danas jedan ili dva…
„Istina, oko 60 filmova godišnje se radilo u onoj Jugoslaviji. Trideset je išlo na Pulu, a ja sam svake godine snimao po dva, tri filma. Tito je na vrijeme shvatio da je film mnogo važna stvar za zemlju, pa je država izdvajala veliki dio sredstva za snimanje“, kazao je on.
Prema njegovim riječima danas, ljudi koji upravljaju zemljama ne shvataju koliko su filmovi bitni za promociju zemlje.
„Bioskop je nekad imao svoju dimenziju. Film se uvijek cijenio kao umjetnost, kao veliko platno, kojeg sada nema. Ranije smo gledali fimove dignute glave na velikom platnu sa velikom fascinacijom, sad ih gledamo spuštene glave na tabletima, telefonima i drugim glupostima. Sjećam se u moje vrijeme, nije bilo kafića nego su se djevojke izvodile na film. Sada je sve degradirano, jedino je Sarajevo zadržalo finu školu i autore što se tiče filma. To je i dan danas ostalo tako. Oni su nastavili tradiciju velikih kuća (Forum film, Sutjeska film) koje su u onoj Jugoslaviji postojale. Mladiljudiimajuuspijeha u stvaralaštvu, dobijaju Oskare, Lavove, Medvjede, prije svega, za film“, podsjetio se on.
To je zbog toga što se, kako kaže Nelević, drže kao grupa i znaju da jedino ako pomažu jedni drugima uspjeće, a uz to i biti nagrađeni.
„Za razliku od Crne Gore, gdje autori nastupaju samostalno i tajno, gdje niko ne zna šta rade dok im djelo ne izađe na doboš. Neko skupi neku crkavicu da napravi film, koji ne može da bude toliko dobar da ode na festival sa strane. To su mali filmovi, a prave se sa velikim ambicijama. Sa siromašnim filmom ne može se postići vrhunski uspijeh. Jedini spas je da ljudi komuniciraju barem na ovom prostoru koji govori jednim jezikom, za mene jedinim razumljivim. Treba da se udružujemo i da pravimo zajedničke projekte. Politiku treba izbjeći i fokusirati se na to da se radi o interesu filma, kojeg će ljudi da razumiju u Zagrebu, Beogradu, Sarajevu. To je tržite od 25 miliona, sa dobrim projektom vratiće se novac koji je uložen u film“, istakao je on.
Popučarni glumac ne krije da je naljepše godine proveo u Sarajevu.
„Dobro su mi išle studije, karijera, radio sam puno serija, filmova, osjetio sam slast života u Sarajevu tog vremena. Ljudi i događaji u ovom gradu ostaće zauvijek upamćeni. Tada sam bio mlad, a mladost u Sarajevu, uopšte u Jugoslaviji bila je žestoka i radna“, rekao je on.
Poznato je da pored glume Nelević ima tri velike ljubavi, astronomiju, vinogradarstvo i čitanje Čehova.
„Kad vinograd traži od mene da budem u Ublima, tamo sam. To mi je isto termin kao dan snimanja kada potpišem ugovor da se moram pojaviti. Isto tako moram da oplijevim loze, da ih naprskam i ofrezam kada za to dođe vrijeme. Ako nastavi suša opet će mi biti termin da nalijem loze. Poslije ide pečenje rakije u septembru i oktobru. Astronomija je nešto što me zanima odavno, volim to, kao lijek za sve ovozemaljske probleme. Okrenem pogled prema nebu i ne mislim ništa. Imam teleskop, to je za mene hobi, sada recimo posmatram planetu Veneru“, ispričao je Nelević.
