“Nagradu je zaslužila zahvaljujući svom polifonom pisanju, koje je spomenik patnji i hrabrosti našeg vremena”, riječi su kojima je Švedska akademija obrazložila ovogodišnju odluku.
Svetlana Aleksejevič (67) je četrnaesta dobitnica prestižnog priznanja, a osim po svojim proznim djelima poznata je i po istraživačkom novinarskom radu u domovini.
Jedno je od najznačajnijih lica bjeloruske književnosti, a nakon niza svjetskih nagrada njeno ime je počelo da se spominje i među favoritima za Nobelovu nagradu.
Inače, ona je bila kladioničarski favorit pred ovogodišnju dodjelu nagrade, dok je javnost ponovo navijala za japanskog autora Harukija Murakamija.
Svetlana Aleksejevič je rođena u ukrajinskom gradu Ivano-Frankivsku u bjelorusko-ukrajinskoj porodici, a nakon što joj je otac završio vojnu službu, preselila se u Bjelorusiju, gdje su joj roditelji radili kao nastavnici.
I sama je predavala, a zatim se bavila novinarstvom nakon završenih studija žurnalistike u Minsku.
Tokom rada u listu “Selskaja gazeta” počela je da prikuplja građu za djelo “Rat nema žensko lice”, koji je baziran na intervjuima sa ženama koje su učestvovale u Drugom svjetskom ratu. Tim djelom je otpočela svoj ciklus “Glasovi Utopije”, u kome je opisala život u Sovjetskom Savezu kroz perspektivu pojedinca.
“Koristeći izuzetan metod – pažljivo uklopljen kolaž ljudskih glasova – Aleksejevič produbljuje naše razumijevanje čitave ere”, navodi se u obrazloženju Švedske akademije.
