U Rješenju, koje potpisuje direktorica Uprave Anastazija Miranović, navodi se da to predanje posjeduje autentičnost, jedinstvenost i rijetkost, kao i istorijski, socijalno ekonomski, vaspitno obrazovni, umjetnički značaj kao i značaj starosti i rijetkosti dobra.
Istorijski značaj predanja o Pavi i Ahmet-paši sadržan je u činjenici da je ono svjedočanstvo vremena turske dominacije prostorom Vraneške doline, etnički istog stanovništva ali različite vjere, a nadasve vrednovanja univerzalnih vrijednosti ljubavi, poštovanja, uzajamnog uvažavanja, mogućnosti i potrebe da sve što je najbolje u ljudima bez obzira na različitosti ne biva zaboravljeno.
Umjetnički značaj predanja o Pavi i Ahmet-paši već duže od vijeka je predmet inspiracije zavičajnih i drugih stvaralaca različitih profila. Stvaraoci ’od pera’, svaki na svoj način, pokušavaju ispričati najljepšu i najekspresivniju priču o ljubavi Pave i Ahmeta, slikari takođe, a Pošta Crne Gore izdavanjem prigodne poštanske marke vizuelizovala je njihove likove i omogućila im da Pava i Ahmet i priča o njima mogu stići na sve krajeve svijeta.“
Samo predanje o Pavi i Ahmetu, navodi se u Rješenju, nema ambijentalno-arhitektonski značaj ali se izvjesni atributi tog značaja predanja mogu prepoznati u njihovim nadgrobnim pločama i posredno u naselju koje je imenovano Ahmetovom Pavom.
Ovo kulturno dobro ima i socijalno ekonomski značaj, što se može valorizovati kroz turizam.
Predanje o Pavi i Ahmetu sadrži više osobenosti nematerijalnog dobra i njegova je karakteristika da se brojne osobenosti međusobno prožimaju i predstavljaju neodvojive djelove cjeline i ukupnih vrijednosti uključujući i druge aspekte posebno one vezane za nosioce i čuvare tradicije. Posebno se izdavaju-etnološke, odnosno etnografske osobenosti, filološke osobenosti nalaze se u naslijeđenom sadašnjem crnogorskom, srpskom, lokalnom govoru u usmenom prenošenju tradicije, semantičke i druge osobenosti.
O čemu predanje govori
Veselin Konjević, novinar i publicista, objavio je 2010. godine knjigu „Vraneška legenda“, posvećenu ovom predanju. On je 2013. godine uputio inicijativu Upravi za kulturnu baštinu da se predanje o Pavi i Ahmetu proglasi nematerijalnom kulturnom baštinom Crne Gore. Takođe, Konjević je Opštini Bijelo Polje uputio inicijativu da jedna ulica u gradu (Bijelom Polju) dobije naziv „Ulica Pave i Ahmeta“. Ta procedura (imenovanja ulice) je u toku.
Predanje, po riječima Veselina Konjevića, opisuje događaj iz prošlosti Vraneša, koji se vezuje za đevojku Pavu, kćerku (jedinicu) vraneškog kneza Nikole Milikića, koja se udala za islamiziranog mještanina Ahmet-pašu Hasanbegovića. Mladi Hasanbegović se, nakon višegodišnjeg izbivanja iz svog rodnog kraja, vratio u Vraneš i zaljubio u ljepoticu Pavu, koja je pristala da se uda za njega, pod uslovom da ne mijenja vjeru. Takođe, tražila je da sva muška đeca, koju eventualno budu imali u braku, budu islamske vjere, a ženska – hrišćanske, odnosno pravoslavne. Zaljubljeni paša je na to pristao, a Pava mu je u miraz donijela imanje (polje).
Pava je, kako se vjeruje, u jednom bremenu rodila tri sina – Muša, Hasana i Dauta, od kojih su nastala tri znamenita muslimanska bratstva – Mušovići, Hasanbegovići i Dautovići. Sinovi su, kazuje predanje, izuzetno voljeli majku, svake neđelje vodili je na konju, sa pozlaćenom opremom, u crkvu, đe su je ispred vrata sačekivali dok obavi crkveni obred.
Pava je umrla na drugom porođaju, rađajući žensko dijete, ostavljajući amanet sinovima i mužu “da joj se ime ne zaboravi”. Ubrzo po rođenju, umrlo je i to žensko dijete koje je, shodno njihovom dogovoru, trebalo biti pravoslavne vjere, i sahranjeno pored majke Pave. Paša je, u znak velike ljubavi i poštovanja prema Pavi, te posjede, koje je dobio od Pave u miraz, prozvao – Pavino Polje.
Kada je umirao, Ahmet-paša je ostavio amanet da bude sahranjen pored Pave, koja je do kraja života zadržala svoju (pravoslavnu – hrišćansku) vjeru. Dvije nadgrobne kamene ploče (na jednoj u reljefu urezan krst, a na drugoj polumjesec), koje se danas nalaze nedaleko od centra Pavinog Polja, za koje se vjeruje da su upravo Pave i njenog muža, svojevrstan su spomenik toj velikoj ljubavi.
O predanju o Pavi, odnosno predanju o nastanku toponima (naziva) Pavino Polje pisali su brojni istoričari i hroničari proteklog, 20. vijeka – prof. Gliša Elezović, prof. Đukan Joksimović, dr Ejup Mušović, dr Žarko Šćepanović, prof. Tanasije Pejatović i dr.
Predanju o Pavi i Ahmetu, koje je često bilo inspiracija raznim umjetnicima za svoja djela, Pošta Crne Gore posvetila je prigodnu poštansku marku koja je, u novembru 2012.godine, promovisana u Bijelom Polju.
„Naša prošlost, za koju često mislimo da je bila odviše surova i neprikladna današnjem civilizacijskom svjetonazoru moderne Evrope, ponudila nam je priču koja je u Vranešu sačuvana nekoliko vjekova – o velikoj ljubavi vraneške ljepotice Pave i njenog izabranika Ahmet-paše. To je poučna priča o poštovanju i njegovanju različitosti, kao ključnom principu koji nam je kroz vjekove omogućavao biološki opstanak na ovoj uzavreloj balkanskoj vjetrometini. Predanje o Pavi i Ahmet-paši najbolji je dokaz koliko duboko u prošlost sežu korijeni multietničnosti, međuvjerske i međunacionalne tolerancije u Crnoj Gori. Na ovom postoru odavno je shvaćeno da međusobne kulturne razlike, nastale uticajem različitih civilizacija kroz vjekove nijesu hendikep, već predstavljaju naše kulturno i civilizacijsko bogatstvo, koje je nužno njegovati i njime se dičiti pred svijetom. Svemu tome predanje o nastanku imena Pavino Polje jeste savršen uzor, s toga ga je i vrijedno čuvati i afirmisati“, kaže Veselin Konjević.
