Đokaj je rođen 1933. godine u selu Milješu kod Podgorice. Akademiju likovnih umjetnosti je završio u Beogradu. Predavao je u Prištini i na Cetinju, a od 1968. živio je u Rimu, gdje se proslavio svojim grafikama. Posljednjih decenija živio je u Augsburgu.
Od 1963. godine Đokaj je izlagao na 53 samostalne i 62 kolektivne izložbe na svim kontinentima. Njegova djela nalaze se u kolekcijama najpoznatijih muzeja i galerija svijeta.
Na Đokajevim slikama čest motiv je glava kao centar sjećanja. Na njima se nalaze glave žrtava, mučenika, vojnika, ubijenih i napuštenih, glave iz logora…
Likovni kritičari su za Đokaja rekli da je maštoviti lirik, slikar tehnološke sadašnjosti, umjetnik lirske fantastike, nadrealnih vizija, asocijativnih apstrakcija i finih grafitnih intervencija.
Kada su ga jednom prilikom pitali kako je kao slikar prihvaćen u Crnoj Gori, Đokaj je rekao:
“U Crnoj Gori sam se uvijek osjećao kao u svojoj kući, a Crna Gora je uvijek vodila računa o meni kao i o svim drugim slikarima u Crnoj Gori. Imao sam 1977. godine veliku izložbu u tadašnjem Titogradu, u Umjetničkom paviljonu. Ona je bila i povod da dobijem Trinaestojulsku nagradu. Prije dvije godine dobio sam i nagradu za životno djelo kao istaknuti kulturni stvaralac Crne Gore, tako da sam vrlo srećan sa mojom Crnom Gorom”.
Malo je poznato da je Đokaj bio scenograf za film “Lelejska gora”.
O Đokajevom stvaralaštvu snimljeno je nekoliko dokumentarnih i TV filmova.
Posljednji puts se predstavio u Crnoj Gori na kolektivnoj izložbi povodom deset godina nezavisnosti Crne Gore, koja je u organizaciji Centra savremene umjetnosti Crne Gore, 15. maja otvorena u Dvorcu Petrovića.
