Čast da glumi sa glumačkim bardom imao je i Milan-Caci Mihailović.
“Bio je duhovit i brz i ljudi misle da je stalno nešto improvizovao u „Radovanu III“, ali to nije istina. On se izuzetno ozbiljno pripremao za svaku predstavu. Bio je sjajan partner”, započinje za Blic priču Mihailović.
Dodaje i da se Zoran rijetko ispovijedao, ali da je to jednom izgledalo baš ovako.
“Ja sam dobar čovjek. Čak i kada nekog otjeram u p. m., pitam se da li je dobro i bezbjedno stigao”, govorio je legendarni glumac.
Mihailović se sjeća da je Zoran bio izuzetno ozbiljan i skroman čovjek s kojim je imao sreću da radi punih 13 godina, od dolaska sa Akademije u Atelje 212.
“Posljednjih godina, kada više nije vozio, pošto smo stanovali 200 metara jedan od drugog, često sam ga vozio poslije predstave kući. Kada krenemo, kaže mi: „Hajde da popijemo jedno piće“. Popijemo jedno, ali često se to jedno pretvori u više pića i onda krenemo poslije ponoći kući. On je bio potpuno drugi čovjek poslije predstave i poslije neke kapljice”, priča glumac.
Mihailović se sa osmjehom prisjeća i događaja od prije 35 godina.
“Jedne večeri nijesam imao auto jer je bio u kvaru. Tada se pojavio Dragan Nikolić i ponudio se da nas vozi. Ali mi smo se malo duže zadržali uz kapljicu. Kada smo krenuli, Zoran je, znajući da Gaga ne zaključava auto, potrčao, sjeo na mesto vozača, prekrstio lijepo ruke i bacio pogled u daljinu. Ja sam sjeo na zadnje sjedište, a Gaga je i rekao: „Hajde, pomjeri se da vozim“. Zoran je samo izustio „Idemo u Klub književnika“. Gaga je tada rekao: „Dobro, odvešću te u Klub književnika, ali pomjeri se“. Radmilović ni riječ nije rekao, samo je nastavio da gleda u daljinu. Gaga je onda otišao na mjesto suvozača, sjeo, pružio noge ukoso i tako nas odvezao u Klub književnika”, prisjeća se anegdote on.
Milan ističe da je Zoran igrao punim srcem do kraja života.
“On je cijepao do kraja. Imali smo priliku da to doživimo i tog 9. juna 1985. godine, kada smo odigrali posljednjeg „Radovana III“. Poslije dva dana je odvezen u bolnicu bez trunke snage, a cijepao je na toj predstavi kao da mu nije ništa”, prisjeća se Caci Mihajlović svog kolege.
Ovu predstavu Radmilović je odigrao uz velike bolove. Samo tri dana kasnije prebačen je u bolnicu iz koje se nije vratio. Preminuo je 21. jula 1985. godine na prvoj hirurškoj klinici od problema sa digestivnim traktom. Kremiran je, a njegova urna se nalazi u Aleji zaslužnih građana na Novom Groblju u Beogradu.
