Stefan Kapičić: Odgajan sam kao Jugosloven i tako ću odgajati svoju djecu

Novi regionalni filmski hit nastao je po istinitoj priči o stvaranju jugoslovenske škole košarke i osvajanju prvog zlata nacionalnog tima na Svjetskom prvenstvu u Ljubljani 1970. godine. Scenario je pisao Nebojša Romčević u saradnji s Ognjenom Sviličićem i Gordanom Mihićem, a prema ideji Zvonimira Šimuneca.

“Divno je kada se bavite jednim lijepim vremenom i predivnom pričom o prijateljstvu, ostvarenju snova, o zajedništvu, o četiri oca naše košarke, koji su glavni protagonisti u filmu. Ta ekipa košarkaša otvorila je vrata sljedećim generacijama, kao što su Dragan Kićanović i Mirza Delibašić, velikani i legende”, govori Kapičić, prenosi Dnevni avaz.

Prije početka snimanja filma “Bićemo prvaci svijeta” imao je veliku tremu pa je istraživao koliko je do sada glumaca imalo priliku da tumači uloge svojih roditelja. 

“Ovo što se meni desilo je rijetkost i to je predivna prilika. Imao sam bojazan, a s druge strane, čast i privilegiju, jer je glumiti oca nešto potpuno posebno. Istina, na filmu je prikazan samo jedan mali dio, dok će svaka košarkaška legenda imati svoju epizodu u seriji koja je u planu. “Bićemo prvaci sveta”, uvod je u priču o osvajanju, a sve će se vidjeti u seriji”, kaže Kapičić. 

U ovom projektu Kapičić je prepoznao lijepu regionalnu saradnju, koja je njega i kolege podsjetila, kako kaže, na prošla, ljepša vremena.

“Ta scena je nešto što nas povezuje. Sve oko nas je mračno. Živimo u vremenu kada su moralne vrijednosti potpuno mutirale, iskvarile se. Svi smo umorni, svakako da se neke stvari ne trebaju zaboraviti i treba ih spominjati, ali ovim novim generacijama moramo pokazivati koje su bile prave vrijednosti, kako se živjelo i podržavalo. Odgojen sam kao Jugosloven i tako ću odgajiti svoju djecu”, ističe Kapičić. 

I danas slobodno vrijeme voli da provede igrajući košarku sa prijateljima, a pomoglo mu je mnogo i na snimanju filma. No, Kapičić smatra da je glumački poziv najbolji izbor.

“Moj otac je bio ostvareni igrač, a ja taj kvalitet ne bih dostigao, hvala Bogu pa sam bio svjestan toga. Danas bih bio neki prosječni igrač lokalne lige i sa 30 godina ne bih ništa postigao. S druge strane, moja mama je zbog mene i brata odustala od karijere i posvetila se nama i drago mi je da sam nastavio njenim putim. Evo, uspješno se u posljednjih 14 godina bavim glumom, a mama i tata su ponosni na mene”, kaže glumac.

On je karijeru gradio pet godina i u Los Anđelesu i kaže da je to mjesto kojem će se sigurno vratiti. Ipak, danas živi na relaciji Beograd – Zagreb.