Promijenio je mnogo gradova i zanimanja, snimao je filmove i bavio se slikarstvom, pisao je za novine i pisao prozu, ali je uvijek bio najprije pjesnik. Bio je i boem koji se radovao svijetu oko sebe i taj svijet proslavljao u svojim pjesmama koje se i danas pamte.
Antić, “vječiti dečak”, izuzetan liričar i inventivan dječiji pjesnik, napisao je oko 30 djela – zbirke pjesama “Ispričano za proljeća”, “Plavo nebo”, “Roždestvo tvoje”, “Psovke nježnosti”, “Garavi sokak”, “Koncert za 1001 bubanj” i “Kikinda”. Tu su i pjesme za djecu “Plavi čuperak”, “Posljednja bajka”, “Nasmejani svijet”, “Šašava knjiga”, “Prva ljubav”, “Svašta umijem”, kao i radio-drame “Otužni marš” i “Povečerje”.
Radio je i na filmskim projektima “Sveti pijesak”, “Doručak s đavolom”, “Široko je lišće” i “Strašan lav”.
Na Filozofskom fakultetu u Beogradu je studirao ruski i češki jezik. U Pančevu je radio u tehničkoj službi tamošnjeg pozorišta, a od 1951. godine kao novinar-saradnik u listu “Pančevac”.
Antić je prvu pjesmu objavio 1948. godine, kao 16-godišnjak, u beogradskom časopisu Mladost, a prvu knjigu pjesama “Ispričano za proljeća”, dvije godine potom. Od 1954. godine je bio novinar u novosadskom Dnevniku, tako je u toj i i docnije u takođe novosadskoj novinsko-izdavačkoj kući Forum je, uz manje prekide, radio sve do prerane smrti, u 54. godini.
Njegova “Besmrtna pesma” ušla je u anale.
“Ako ti jave: umro sam,
a bio sam ti drag,
onda će u tebi
odjednom nešto posiveti.
Na trepavici magla.
Na usni pepeljast trag.
Da li si uopšte ponekad
mislio šta znači živeti?
Ako ti jave: umro sam
evo šta će biti.
Hiljadu šarenih riba
lepršaće mi kroz oko.
I zemlja će me skriti.
I korov će me skriti.
A ja ću za to vreme
leteti visoko…
Visoko.
Zar misliš da moja ruka,
koleno,
ili glava
može da bude sutra
koren breze
il’ trava?
Ako ti jave: umro sam,
ne veruj
to ne umem.
Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nešto
kao lepršav trag.
I zato: ne budi tužan.
Toliko mi je stalo
da ostanem u tebi
budalast i čudno drag.
Noću,
kad gledaš u nebo,
i ti namigni meni.
Neka to bude tajna.
Uprkos danima sivim
kad vidiš neku kometu
da nebo zarumeni,
upamti: to ja još uvek
šašav letim, i živim”.
