Žeđ je najbolji pokazatelj dehidriranosti organizma, jer počinjemo da je osjećamo kada je tijelo na dva posto dehidriranosti i upozorava nas poput alarma da nam je potrebna tečnost.
Određene bolesti i zdravstvene tegobe kao što su groznica, povraćanje, proliv i infekcije mokraćne bešike zahtijevaju veći unos tečnosti, a bolesti srca, bubrega, jetre i nadbubrežne bolesti traže ograničen unos tečnosti. Uzimanje lijekova bez dovoljno vode stavlja pritisak na bubrege čiji je zadatak uklanjanje otpada iz krvi.
Ipak, često pogriješimo misleći da smo gladni, kada smo ustvari žedni. Stručnjaci savjetuju da popijemo čašu vode kad osjetimo glad. Ali sa vodom ne treba ni pretjerivati. Trovanje vodom može dovesti do glavobolje, umora i razdražljivosti.
No, većina stručnjaka se slaže da je voda iz česme sigurna za piće ukoliko dolazi iz gradskog vodovoda. Ipak, ona može biti zagađena na nekoliko načina, tvrdi WebMD: može sadržavati mikroorganizme i parazite sa fekalnog otpada čovjeka ili životinja, hemikalije kao proizvod industrijskog otpada, ili nitrate iz đubriva i ponekad i živu i olovo (čak i cijevi bez olova mogu sadržavati do osam posto olova) zbog nepropisno odlaganog otpada.
Koje su posljedice kontaminirane vode? Zavisno od problema ili hemikalije koja je zagadila vodu: gastrointestinalni i problemi sa pritiskom, nedostatak kiseonika u krvi, mentalni problemi kod djece i beba, problemi sa bubrezima…
Da li prokuvavanje vode može promijeniti stvari? Ponovo zavisi od problema jer visoke temperature mogu ubiti bacile, dok se količina olova, nitrata, pesticida čak može i povećati!
No, kada smo van kuće i jedina nam je opcija da kupimo flašu vode, uvijek se zapitamo – da li je ta voda zapravo kvalitetnija od one koja nam teče u kući?
Sudeći prema studiji Environmental Working Group, flaširana voda je jednako zagađena poput one iz česme. Zapravo neke flaširane vode u Americi sadrže više hlora nego u vodi iz česme, prenosi Huffington.
