Ali rješenje se nazire, relativno uskoro.
Vodeći engleski naučnici vjeruju da gojaznost za deset godina, možda, više neće biti problem, i to zahvaljujući injekciji hormona na kojoj rade, a koja će imati isti efekat kao gastrički bajpas.
Poznato je da povezivanje želuca uspješno liječi gojaznost i s njom povezan dijabetes tipa 2 tako što dramatično smanjuje apetit i ubrzava gubljenje kilograma, a glavni razlog za promjene u apetitu jesu zapravo hormoni.
Kada se pacijentu poveže želudac, svarena hrana prolazi kroz digestivni trakt znatno brže i pritom se oslobađa različit miks hormona, a ti hormoni su u stanju da prevare mozak pacijenta da pomisli da je sit.
Međutim, hirurško liječenje gojaznosti je veoma skupo, a jedan od 500 pacijenata u riziku je da umre. Pritom, ovu operaciju najčešće ne pokriva nijedno zdravstveno osiguranje, pa ugradnjom gastričkog bajpasa epidemiju gojaznosti nije moguće tek tako lako držati pod kontrolom.
U istraživanjima je otkriveno da gojazni ljudi imaju niži nivo hormona koji šalju signale njihovom mozgu da treba da prestanu da jedu.
Zato ser Stiv Blum, profesor medicine na Imperijal koledžu u Londonu, sa svojim timom razvija koktel-injekciju tri hormona – OXM, PYY i GLP1, i vjeruje da uz nju gojaznost neće biti problem za deset godina. Kaže da će ove injekcije biti bezbolne, bezbjedne, jeftine i slobodno dostupne, što će napraviti ogromnu razliku.
Pošto se nameće pitanje: mogu li se ubrizgavanjem hormona imitirati efekti gastričkog bajpasa bez hirurgije, naučnici Imperijal koledža sproveli su precizan eksperiment sa injekcijom hormona, i čini se da ona zaista može imati efekte gastričkog bajpasa i natjerati mozak da pomisli da je tijelo sito.
U testiranjima, dvojici gojaznih muškaraca koji su dobili injekciju hormona data je ogromna činija puna gotove piletine s karijem iz supermarketa. I jedan i drugi pojeli su oko 280 kalorija manje nego što su unijeli nakon placebo injekcije i odmah potom izjavili da uopšte ne osjećaju glad.
Učesnici čitave studije nakon injekcije hormona jeli su trećinu manje hrane za svaki obrok.
Zasad bi injekciju pacijent trebalo da dobije prije svakog obroka, ali naučnici se nadaju da će uspjeti da razviju njeno trajno dejstvo.
