„Zakonom se zabranjuje i političko djelovanje vjerskih zajednica, što takođe može biti problem za mitropolita Amfilohija, koji se ponajviše i bavi politikom. Uvjeravam Vas da je dao više političkih izjava u posljednjih 25 godina nego svi episkopi Srpske crkve u XX i XXI vijeku. Takvu energiju, strast i samoljublje imaju samo pravi Crnogorci, što on i jeste“, rekao je Andrijašević u intervjuu za Dnevne novine.
Prema njegovim riječima Zakonom o slobodi vjeroispovjesti u skladu sa najvišim demokratskim standardima, urediće vjersko djelovanje na prostoru Crne Gore, prava i dužnosti vjerskih zajednica, kao i odnosi između vjerskih zajednica i crnogorske države. „Kao što se može vidjeti iz nacrta zakona, država se neće miješati u unutrašnji život, duhovno djelovanje i organizaciju vjerskih zajednica, ali neće ni dozvoliti da se koriste ekskluzivnim pravom da budu izvan pravnog poretka i iznad države. Kao u svakoj demokratskoj zemlji, one će biti registrovane u skladu sa zakonom i na osnovu toga će postati dio jednog pravnog ambijenta koji im omogućava slobode i prava primjerena njihovom vjerskom djelovanju i institucionalnim potrebama“, podsjetio je on.
Andrijašević smatra da primjedbe Mitropolije crnogorsko primorske na Nacrt zakona o slobodi vjeroispovjesti nijesu bile stručne primjedbe, već manifestacija njihovog političkog refleksa.
„SPC u Crnoj Gori, koju predstavlja mitropolit Amfilohije, ne može pobjeći od činjenice da je dio institucije koja je definisana kao “crkva srpskog naroda” i da je njeno sjedište u Beogradu. Time se ona u Crnoj Gori diskvalifikuje kao crkva pravoslavnih Crnogoraca koji se ne smatraju Srbima.
Zakon ih sprečava da se nekakvim dvojnim pozicioniranjem nametnu kao crkva i jednih i drugih. Zato potpuno razumijem njihovu reakciju“, dodao je on.
Živko Andrijašević je u intervjuu Dnevnim novinama rekao i da nikada u novijoj političkoj istoriji Crne Gore nijesmo imali tako programski i personalno neprepoznatljivu opoziciju kao sada i da je razgraničavanje programskih posebnosti na našoj opozicionoj sceni teško i za najupućenije političke analitičare.
“Naravno, opozicioni prvaci će reći da je njihov cilj obaranje režima, što je notorno i logično ako neko pripada opoziciji, ali to nije dovoljno za političku prepoznatljivost. Da bi neko bio prepoznatljiv kao činilac opozicione scene, on mora imati ideologiju, jasne stavove o brojnim aktuelnim i istorijskim pitanjima, mora imati sopstvenu ideju ili viziju novog, koja smjenu vlasti može smatrati preduslovom za promjene, ali ne i jedinom promjenom koju je sposobna da izvede. Od svega navedenog, crnogorska opozicija malo što ima da bi bila prepoznatljiva. Prepoznaje se i njena potpuna ideološka konfuzija. Kada je vlast ideološki konfuzna, to u određenim situacijama može biti i profitabilno, ali je to za opoziciju uvijek fatalno”, dodao je on.
