Istovremeno, izražavamo protest što takva aktivnost prolazi bez podrške Vlade i političkih subjekata koji je čine. Njihovo ćutanje je nastavak neodgovorne politike koja dopušta da se srpska crkva ponaša kao država u državi. Nepoštovanje crnogorskih zakona je samo vrh ledenog brijega u negiranju i nipodaštavanju svega crnogorskog.
Lako je predlagati zakone, kao onaj o slobodi vjeroispovijesti. Treba konačno učinjeti nešto konkretno i djelotvorno povodom višedecenijskog rušilačkog i negatorskog djelovanja srpske crkve u Crnoj Gori.
Najnovija sudska presuda u vezi crkve Svetog Dimitrija na Kruševcu u Podgorici, pokazuje da će proces restitucije crnogorske državne imovine biti opterećen formalnim i praktičnim problemima sve dok se ta oblast ne riješi odgovarajućim zakonom. Nije kriv sud, kriva je država koja ne želi da postavi stvari na jedini održivi i korektni način: crnogorska crkva je jedina legitimna i autentična pravoslavna crkva u našoj zemlji.
Crnogorski nacionalni, kulturni i politički identitet i integritet je nepotpun, neodrživ i nedovršen bez vraćanja prava i pravde za Crnogorsku pravoslavnu crkvu.
Ako poglavar srpske crkve u Crnoj Gori ima drskosti da proziva održivost naše države i nacije u cjelini, besprizornim izjavama da Crna Gora ne mora biti vječna, uzimamo slobodu da ga podsjetimo da ni on nije vječan.
Ukoliko ga, zbog svega onog što je činio i radio posljednjih tridesetak godina, ne sustigne ljudska pravda, sačekaće ga, ako je iskreni vjernik, ona druga – božja pravda. Njegov odnos prema crnogorskoj crkvi je samo jedna od stavki na dugom spisku njegovih nepočinstava.
Sve ovo ne opravdava vladajuće strukture da svoju besplodnu i nedjelotvornu politiku zasnivaju isključivo na neminovnosti odlaska Radovića sa ovoga svijeta i sa funkcije koju obnaša.
