Saopštenje Demokrata prenosimo u cjelosti:
Osnovna razlika između Ministarstva i nas je u tome što Ministarstvo na primorje gleda kao na resurs, a mi kao na dom, naš, naše djece i naših predaka.
Iako saopštenje Ministarstva, a još više njegovo svakodnevno višegodišnje djelovanje na ovom području govori dovoljno, ne možemo, a da zarad javnosti ne odgovorimo na neke od navoda iz saopštenja.
Ministarstvo samo ocjenjuje, prije nego što je javna rasprava okončana, Nacrt Plana kao kvalitetan dokument iako i samo kaže da će se tek nakon izrade Studije zaštite kulturnih dobara, na osnovu nje, utvrđivati kvalitet predloženog dokumenta.
U najmanju ruku je cinično kada ovo Ministarstvo izjavi da je „očuvanje ovog vrijednog resursa zajednički cilj i poruka koju godinama šalju kako resorne institucije, tako i struka“, kada znamo kako je ovaj „resurs“ uz saradnju i nesebičnu pomoć baš ovog Ministarstva betoniran i predat u ruke sumnjivih „strateških partnera“.
U prostoru od 1.000 metara od obale Plan značajno ograničava stambenu izgradnju, favorizujući izgradnju objekata u funkciji turizma čime će se stvoriti značajni „benefiti kako za državu, tako i za lokalno stanovništvo i oni uključuju povećanje atraktivnosti i konkurentnosti turističkog proizvoda, poboljšavanje strukture i kvaliteta smještaja, novo zapošljavanje, investicije i povećanje turističke potrošnje”. U cijelom planu Minsitarstvo je zaboravilo na jednu, mogli bi reći, sitnicu. Na tom prostoru mi živimo i stanujemo, tu su naše kuće i imanja, pa ako ne smatraju nas i naš način života da predstave kao atraktivan turistički proizvod, moraće da povedu računa i o poboljšanju naših uslova života.
Istina je da se samim Planom u većini “ne dira u postojeća imovinska prava”, međutim ne treba biti vrsan pravnik da bi se shvatilo da uvođenjem zabrane gradnje na određenoj parceli ili na već postojećoj nekretnini zbog njene blizine obali, dolazi do pseudo-konfiskacije te parcele ograničavanjem vlasnika u korišćenju, prihodovanju i na kraju slobodnoj prodaji te parcele ili druge nekretnine na tržištu, imajući u vidu da će za takvu parcelu biti zainteresovani samo oni koji bi gradili “objekte u funkciji turizma”.
Kad Ministarstvo kaže da usitnjeni stambeni fond nije osnov za razvoj kompletnog obalnog područja, mi bi se saglasili kada ne bi znali da to govore upravo oni koji su dozvolili da se u Budvi pod plaštom “objekata u funkciji turizma” izgrade na hiljade apartmana koji su prodati i ne služe ni za šta drugo osim za izdavanje! Vaše riječi i vaša djela su u raskoraku pa vam na riječ ne možemo vjerovati!
Nije nam objašnjeno ni kako je moguće da u okviru samog Ministarstva ili samostalno ne postoji institucija koja je kadrovski sposobna da uradi jedan ovakav plan, iako su im puna usta “resornih institucija”. Ne vidimo koje to resorne institucije rade po planu, osim ako Ministarstvo ne smatra privatne firme resornim institucijama?
Na samom kraju, kako je Ministarstvo izjavilo da je “uvijek bilo na raspolaganju za sva dodatna pojašnjenja i komunikaciju po pitanju aktivnosti koje sprovodi” moramo da iskoristimo priliku da u svijetlu sprovođenja Ankete povodom izmjena i dopuna državne studije lokacije Sektor 16, ponovimo pitanja koja smo otvorenim pismom u oktobru uputili ministru Gvozdenoviću, a na koja još nijesmo dobili odgovor:
1. Da li ste tokom septembra mjeseca vodili razgovore sa vlasnikom hotela Fjord, kako ste najavili tokom posjete Kotoru? Ako jeste; kada su ti razgovori vođeni, ko im je prisustvovao i koji su zaključci sa tog sastanka?
2. Ukoliko niste vodili razgovore sa pomenutim licima, zašto niste? Znajući da je agenda ministra poznata za duži vremenski period, da li u njoj eventualno imate zakazane razgovore u vezi hotela Fjord?
