Njegovo saopštenje prenosimo integralno:
U zemlji zarobljenih institucija, neminovna je blokada budžeta i funkcionisanja države, o čemu svjedoči najnoviji primjer namirenja izmakle dobiti Aca Đukanovića u vidu osmomilionskog iznosa i višednevne blokade javne potrošnje. Crna Gora ulazi u red kandidata za primjer u najboljim međunarodnim priručnicima korupcije nakon najgorih kleptokratija: Paragvaja iz vremena Stresnera, Zaira iz vremena Mobutua i Haitija iz vremena Divaliea, u kojima je brisana razlika između državne kase i privatnih findova vladajućih porodica. Đukanović kao šef kleptokratije ide dalje: za razliku od Divaliea čija je admistracija morala biti aktivna i bukvalno slati čekove njegovoj porodici, za Đukanovićevu administarciju je dovoljno da bude pasivna i nemarna, da bi se nakon javnih licitacija, na kojima učestvuju drugi srodnici i poslovni partneri, moglo pristupiti daljim pravnim sredstvima – naknadi štete izmakle dobiti premijerovog brata.
Iz afere Limenka izvlači se objašnjenje zašto postoji privid institucija i krha zaštita prava građana i privrednika, a to sve postoji da bi se građanima i privrednicima dali kakvi-takvi podsticaji da nešto rade, proizvode i stvaraju novu vrijednost, da bi kleptokratska elita imala šta od resursa putem poreza, namještenih licitacija i budžeta oduzetih od građana i trasferisati u privatni fond Đukanovićevog porodično-poslovnog kruga. Afera „Limenka“ govori da žrtve kleptokratije ne smiju potpuno izgubiti podsticaje da rade i stvaraju novu vrijednost. Društveno bogatstvo ne smije pasti ispod nivoa koji zavređuje Đukanovićevu poharu, jer se toj eliti, uprkos vezi sa transnacionalnim kriminalom, ne isplati odlazak na nova područja i pribavljanje novih žrtava. Budžet je pljačkaška osnovica kleptokratskog režima. Prema tome, Đukanović vlada kao stacionirani pljačkaš, a ne kao lutajući razbojnik, koji ne mari za aktivnosti žrtve, jer brzo prelazi na nova područja, i to je cjelokupan napredak Crne Gore.
Namirenje izmakle dobiti Aca Đukanovića generiše pitanje rebalansa budžeta kako zaposleni u Upravi policije ne bi ostali bez zarada. Tužilaštvo mora hitno reagovati i usmjeriti krivično-pravnu intervenciju prema vrhu kleptokartskog režima. Katnić mora hitno reagovati, umjesto što građanima „prodaje rog za svijeću“ služeći se dobro poznatom pravnom sofistikom tj. pravnim uvijanjem da bi se proizveli pogrešni zaključci i maskirala nečasna i nezakonita djela. Afera „Limenka“ ne počiva na nemaru ili nesavjesnom radu državnih službenika kojima se omakne desetomilionska šteta, već na organizovanom i koordinisanom djelovanju državnih funkcionera u cilju vršenja krivičnih djela i dodjele ilegalne subvencije Acu Đukanoviću. Afera „Limenka“ ne počiva na jednostranom propustu nego na višestranoj koruptivnoj razmjeni. Uz ovo treba dodati da je procesuiranje vrha kleptokratskog režima uslov za stvaranje poštene i efikasne administracije. Pljačka od strane vrha režima stvara očekivanja kod birokrata da bi i oni trebali učestvovati u diobi plijena i sve im to slabi pravna, moralna i psihološka ograničenja da se ne upuste u bezakonje.
