Saopštenje Milačića prenosimo u cjelosti:
Garčević je, prije svega, kazao da su od 28 članica o članstvu u NATO na referendumu odlučivale samo Mađarska i Slovenija, podsjećajući da su ta izjašnjavanja organizovana u završnoj fazi procesa.
Gospodin Garčević ili ne zna ono čime se bavi ili manipuliše, ali: nije tačno da su samo te dvije zemlje raspisale referendum o pristupanju NATO savezu. Referendum je raspisala i Slovačka, i to ne u završnoj fazi procesa, već mnogo ranije, čak sedam godina prije punopravnog ulaska u NATO savez. Iako se referendum pokazao kao neuspješan – zbog unutrašnjih turbulentnih političkih dešavanja u Slovačkoj i bojkota opozicije – on je formalno održan. (Uzgred: referendum je raspisala i Španija, ali o izlasku iz NATO saveza, 1986. godine)
I ne samo to: Slovačka je referendum raspisala, dakle moguće je, čak i prije nego što je dobila pozivnicu za NATO. Redosled je bio ovaj: maja 1997. godine održan je referendum na kojem se, između ostaloga (građani su pitani i da li žele izgradnju stranih vojnih baza u svojoj zemlji; Crna Gora i o tom veoma važnom pitanju treba da bude konsultovana na referendumu!) odlučivalo o članstvu u NATO; nakon nekoliko godina, novembra 2002. godine, Slovačka dobija zvaničnu pozivnicu za NATO; dvije godine kasnije, 2004. godine, Slovačka ulazi u NATO.
Dakle, nije tačno ni to što tvrdi Garčević, da referendum nije moguće raspisati prije ratifikacije pregovora.
To je, uz sve ostalo, neopjevana demonstracija servilnosti i duh inferiornosti, u izvedbi Garčevića i njegovih nadređenih. Jer: ko može nekoj istinski suverenoj državi (Crna Gora Mila Đukanovića to nije) zabraniti da odlučuje o bilo kom pitanju, bilo kada. Svaka suverena zemlja ima puno pravo da odlučuje o svojoj sudbini, bez obzira da li je neko, pa i NATO, nešto pita ili ne.
