Iz MCP kažu da neće zalaziti u motive koji su, kako smatraju, sigurno, kao i uvijek, politički i u funkciji predstojećih izbora, a time i očuvanja svojih povlastica i vlasti. Smatraju da oštrina premijerovih riječi ukazuje i na ličnu ideološku ostrašćenost, koja je, kako navode, potpuno neprimjerena predsjedniku Vlade jedne građanske države.
„Dakle, apsolutno je netačno, najblaže rečeno, da je Srpska Pravoslavna Crkva, kao autentični, istorijski i neraskidivi dio Vaseljenske Crkve Pravoslavne i njene Eparhije u našoj zemlji, neprijatelj bilo čega i bilo kome. Među pravoslavnim vjernicima ima glasača ovih i onih partija, kao i onih koji su se 2006. različito opredjeljivali. Nikad niko nikoga za to nije prozvao u Crkvi, niti mu je to pitanje postavljeno. Uostalom, zbog čega bi bilo nelegitimno imati drugačiji stav od premijera, i njegovih istomišljenika. Da li to znači da je i polovina građana ove države koji su „pogrešno“ glasali 2006. godine za nešto krivi?“, pita MCP.
„Teza da je Pravoslavna Crkva ‘moćno oružje’ i ‘glavni oslonac’ bilo kome u bilo kakvoj, umišljenoj ili realnoj, geopolitičkoj ili ideološkoj namjeri, takođe je gruba neistina. Svako od građana ove države valjda ima pravo, ako premijer ne namjerava da ga ukine, da bude ili da ne bude baš za one integracije koje se predsjedniku Vlade dopadaju i koje on proglašava strateškim državnim interesom. Ukoliko je on ‘oružje’ u nečijim rukama ili nečiji ‘oslonac’, ne bi smio po sebi da sudi kako svi imaju svoje naredbodavce sa strane. Mitropolija crnogorsko-primorska, vjekovna kičmena moždina Crne Gore, i druge eparhije Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori i svi pojedinci u njima su, za razliku od nekih, potpuno nezavisni u iznošenju svojih stavova i ne pitaju o tome ni Podgoricu, ni Beograd ni Moskvu, ali ni Brisel i Vašington. Dakle, njihovi stavovi su autohtono crnogorski, svetopetrovski i ovdašnji. I, mora se reći, da je njegova izjava da SPC vodi rat protiv nezavisnosti, obično politikanstvo, i to vrlo opasno, jer se zna šta država treba da radi ako neko vodi rat protiv nje. Na kakav to obračun sa Crkvom poziva prvi čovjek Vlade, koji nezavisnost Crne Gore proslavlja sa Hašimom Tačijem, čije su ruke do ramena u krvi njegove braće?“, navodi se u reagovanju MCP.
Naglašavaju da je, kako kažu, najveća neistina iznesena u njegovom intervjuu, a koja se kosi sa elementarnim istorijskim činjenicama, da je Crna Gora anektirana 1918. od strane Srbije, a naročito onaj dio o tome da je tada ukinuta, kako navode, nekakva ‘Crnogorska pravoslavna crkva’.
„Poznata je istorijska činjenica da je obnova Pećke Patrijaršije, ostvarena nakon stvaranja Kraljevstva SHS, plod jednoglasne odluke Svetog Sinoda Pravoslavne Crkve u Kraljevini Crnoj Gori (1918), kao i potpune jednodušnosti cjelokupnog sveštenstva, monaštva i vjernog naroda u Crnoj Gori. Nijedan, naglašavamo, nijedan glas od strane bilo koga nije podignut protiv obnove Pećke Patrijaršije. Čak je i emigrantska Vlada u Francuskoj, na čelu sa Kraljem Nikolom, pozdravila taj događaj uz zamjerku što sjedište nije u Peći nego u Beogradu. Uz to, niko od ozbiljnih savremenih crnogorskih istoričara, čak i onih bliskih sadašnjoj državnoj administraciji, ne poriče da je opšte raspoloženje bilo jednodušno za obnovu jedinstva Patrijaršije. Oni priznaju i da je ogromna većina bila za zajedničku državu sa ostalim narodima koji su sačinjavali novu državu nastalu poslije Velikog rata“, smatraju u MCP.
Dodaju da je sramotno i nedostojno Crne Gore da njen predsjednik Vlade, inače, kako kažu, deklarisani ateista, otvoreno i jasno proziva i neistinito optužuje vjekovnnu državotnornu Crkvu u Crnoj Gori – Mitropoliju crnogorsko-primorsku – za protivdržavnu djelatnost.
„Ako je ijedna institucija u istoriji Crne Gore pokazala i dokazala svoju privrženost ovoj zemlji, to je Pravoslavna Crkva, danas jasno oličena u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i djelovima eparhija mileševske i zahumsko-hercegovačke, koje sa ostalim teritorijama nekadašnje Pećke Patrijaršije, istorijski utemeljeno i logično čine danas Srpsku Patrijaršiju. Crkva kao institucija, ali i svaki pojedinac samostalno kao vjernik, će nastaviti da se odgovorno postavljaju prema svim izazovima koje vrijeme donosi za našu zemlju. Niko, pa ni Vlada, nema prava da ih zbog toga proglašava za protivnike i neprijatelje države. Takav odnos prema neistomišljenicima je osnovna odlika totalitarizma“, zaključuje se u saopštenju MCP.
