Kako je kazala, to su prije svega oni funkcioneri koji imaju najviše prilike i mogućnosti da otuđe daleko više zbog svoje političke moći i položaja u državnoj službi za koje se “lijepi novac, to opasno korozivno sredstvo koje se hvata za ljudsku dušu kao rđa za čelik, jer moć sama po sebi više nije dovoljna nagrada, nužno je i nešto da zvekne u gotovom”.
“Treba osnažiti i ulogu civilnog sektora, čija je važnost u borbi protiv korupcije neuptina. Takođe, ne smije se zanemariti ni uloga medija u sprečavanju i borbi protiv korupcije, ali isto tako treba obezbijediti uslove koji su neophodni da medije niko ne bi kočio u tome. Bitno je i konstantno ukazivati na opake posljedice koje sa sobom donosi ovakvo nesavjesno činjenje kakvo je korupcija, a nesavjesne aktere korupcijskih afera izvesti pred lice pravde. Možda bi dobar primjer u borbi protiv korupcije za Crnu Goru bile druge države koje su uspjele da se efikasno izbore sa ovim problemom i smanje korupciju na najniži mogući nivo, kao što su primjeri Danske, Finske i Švedske”, predložila je Paković.
Prema njenim riječima, korupcija je bolest koja u Crnoj Gor zahvatila sve pore života.
“Svaki posao, bio on mali ili veliki, ima svoju cijenu. Ovo kobno društveno zlo javno se osuđuje, međutim, lijek se teško nalazi, ili se ne traži efikasno u sistemu koji prećutno toleriše raznorazne društvene anomalije. U prilog tome da se ne vodi dovoljno računa u rješavanju ovog problema svjedoče i upozorenja koja dolaze sa relevantnih stranih adresa da je korupcija jedan od najvećih problema u Crnoj Gori koju karakteriše nekažnjivost i da bi trebalo nešto pod hitno učiniti po tom pitanju”, konstatovala je Pekovićeva.
