Barović je kao oficir tadašnje Jugoslovenske narodne armije izvršio samoubistvo na Visu 29. septembra 1991. godine jer, kako je objasnio u oproštajnom pismu, nije želio da ratuje protiv bratskog hrvatskog naroda.
“Njegova uloga u ratovima devedesetih je potvrdila da čojstvo i dalje živi u crnogorskim krajevima i među Crnogorcima, od kojih su mnogi tada sebi i domovini okaljali obraz napadom na Dubrovnik i Konavle”, rekao je Stanić agenciji MINA
Stanić je kazao da je Cetinje devedesetih godina prošlog vijeka išlo istim časnim putem kao i kontraadmiral Barović.
“Junaštvo i čojstvo smo dokazivali na trgovima boreći se protiv bezumlja rata. Sa naših trgova se prvi put uputio poziv za oprost prema Dubrovniku.
Upravo zato nam i pripada da prvi u Crnoj Gori obilježimo ime ovog rodoljuba i sačuvamo njegovo ime i djelo od zaborava”, smatra Stanić.
On je naveo da je Barović, sin časnog i poštenog generala JNA, umjesto ratovanja protiv Hrvata rekao da “Crnogorci ne mogu boriti i uništavati narod koji im nije ništa skrivio”.
Stanić je podsjetio da je Barović, kad je došlo do toga da mora bombarodovati Pulu i Istru, kazao da tu neće biti razaranja dok je on komandant, a da ako ipak budem prisiljen narediti razaranje Pule i Istre njega tada više neće biti.
“Za razliku od onih koji su “ratovali za mir” – Barović je svoj mir našao časno i junački, kako i dolikuje crnogorskom vojniku koji je uvijek prije gubio glavu nego obraz”, kazao je Stanić.
