Politika

Zašto je crnogorska politička kampanja bolja od srpske i hrvatske?

„Upravo to stavlja crnogorsku kampanju ispred kampanja u Srbiji i Hrvatskoj jer su se tamošnji političari nazivali raznim imenima i to je bio govor mržnje. Po svoj prilici, crnogorska kampanja je u tom kontekstu lišena govora mržnje. Pošteđeni smo toga i izbjegli smo to što pokazuje da je Crna Gora uvaženi faktor u regionu, uvaženi susjed i ona nije remetilački faktor, i nijedna zemlja nema pretenzija prema nama iako imamo neriješenu granicu sa Hrvatskom. To nije razlog inicijacije kapisle koja bi upalila i poremetila odnose. To rješavamo diplomatskim manirom“, kaže za CdM profesor Srđan Vukadinović.

Ipak, to što u borbi za glasove niko ne koristi susjede, ne znači da u fokusu nije spoljna politika. Jeste, i ona prevazilazi balkanske granice. Parlamentarni izbori 16. oktobra su svojevrstan referendum o članstvu u NATO s jedne strane, i okretanju Rusiji, s druge. To za CdM kaže hrvatski profesor Ivo Banac.

„Kampanja se vodi oko spoljašne političke orijentacije. Tu je jasna razlika između vladajućeg DPS-a i njihovih saveznika koji su za ulazak u NATO savez, i DF-a koji vodi prorusku i anti-NATO politiku. To je ključna razlika koja postoji u crnogorskom biračkom tijelu“, kaže Banac.

Kaže da je neizbježno da birači ove izbore dožive kao svojevrstan referendum o NATO.

„Vi podržavate ili ne podržavate političare koji su za ili protiv jedne politike. Tako da ovi izbori imaju neke aspekte referenduma“, smatra on.

A, kad je NATO posrijedi, Vukadinović ističe da ne vidi bilo koji način da poslije izbora neka značajna većina bude protiv Alijanse.

„DPS, Ključ i DF su najjači igrači na izborima. DPS je za NATO, u okviru ‘Ključa’ URA je za NATO, a u okviru DF-a je Pokret za promjene koji nije protiv NATO-a koji sada to vješto lavira da ne bi izazvao sukob unutra DF-a“, kaže Vukadinović.

On, ipak, naglašava da obrazrivo treba sagledati obećanja o NATO i redefinisanju državnog statusa, jer građane najviše zanimaju nova radna mjesta i plate.

„Nekad je to bio jezik, pa crkva, pa država, pa sad su to NATO i redefinisanje državnog statusa. A, narod uvijek najviše zanimaju nova radna mjesta i plate“, zaključuje on.

 

Send this to a friend