Evropa

Dopisnica DW i B92 za CdM: Građani Brisela svjesni tenzija, ali ne paniče

“Kao što je to slučaj sa većinom zaposlenih u Briselu, danas nastavljaju rad i diplomatske misije kao i evropske institucije. Belgijske vlasti obavijestile su Evropsku komisiju da ne postoji specifična prijetnja prema institucijama EU. Neki sastanci Savjeta EU su otkazani, ali veći dio agende teče neometano. Tako u Briselu danas imamo sastanke ministara obrazovanja i kulture, održava se i vanredni sastanak Evrogrupe, a u zvaničnoj posjeti šefici EU diplomatije je predsjedavajući predsjedništva BiH, Dragan Čović. Od prošlogodišnjeg napada terorista na Jevrejski muzej u Briselu stepen bezbjednosti u EU institucijama ostao je povišen do danas, što podrazumijeva, pored važećih EU akreditacija, pregled torbi i prolazak kroz skener. Pored zaposlenih u EU institucijama i kolege novinari su, poslije radnog i rekla bih vanrednog vikenda, i danas na svojim radnim mjestima. Brisel nastavlja svoj život i posao, uprkos svemu”, kaže Marina.

Ipak, vikend nije nimalo bio prijatan, s obzirom da je na snazi najviši stepen uzbune zbog neposredne prijetnje terorističkim napadima. Marina priča kako se sve odvijalo, posebno sinoć, kada se iz centra grada čula pucnjava.

“Dakle, u nedjelju uveče, u šest briselskih opština izvedeno je čak 19 racija. Akcije vojske i policije počele su oko 20 sati, ali zvanične informacije o tome mogli ste da čujete tek par sati kasnije. Društvene mreže su se opet pokazale kao najbrži i sveobuhvatan način obavještavanja i komunikacije. Stanovnici iz samog centra Brisela javljali su da vide policijske blokade ulica, zatim i vojsku koja ih upozorava da se pomjere od prozora. Par pucnjava se čulo iz pravca centra grada. Tek iza ponoći dobili smo obavještenje da je u pitanju bio pokušaj policije da zaustavi kola koja su pokušala da pobjegnu sa mjesta gdje se vršila potjera za potencijalnim teroristima i oružjem. Kola su zaustavljena, jedna osoba je ranjena i nalazi se među 16 uhapšenih”, kaže dopisnica iz Brisela.

Ako ste kući, gledate TV, onda i ne možete da zaključite da se vani događa nešto vanredno jer se na lokalnim medijima emituju emisije o vinu, kuvanju te filmski program.

“Vanredno stanje u Briselu uvedeno je u ranim jutarnjim časovima u subotu, dok se dio briselske populacije još provodio po lokalnim barovima i kafićima, a mnogi su o tome saznali tek tokom dana. Veliki broj turista u samom centru zamijenili su vojnici i vojna vozila koji su na neki način i sami postali turističke atrakcije u gradu koji ne pamti ovakvu uzbunu u svojoj istoriji. I dok su tržni centri, pijace i većina prodavnica u centru grada bili zatvoreni u ostalim djelovima grada život se odvijao relativno normalno. Male marokanske i turske prodavnice voća i povrća, pekare sve je nastavilo rad sa uobičajnim gužvama. U parkovima u neposrednoj blizini Evropske komsije djeca su se igrala u pratnji roditelja, ljudi su izveli svoje ljubimce u šetnju, poneki turisti hranili labudove. Svi su bili svjesni tenzije i preporuke vlasti da se obrati posebna pažnja na bezbjednost, ali panike nije bilo. Saradnja građana sa lokalnim vlastima i bezbjednosnim snagama na ulici bila je i jeste korektna, na obostrano zadovoljstvo”, kaže Marina.

Kako dodaje, posao dopisnika u ovakvim uslovima je specifičan, ali u Briselu novinari strogo poštuju red i preporuke policije.

“Kao dugogodišnji dopisnik iz Brisela naučena sam na briselski način rada i mjera bezbjednosti, pogotovo onih u evropskim institucijama. Ako poštujete propisano, vaš rad će biti nesmetan. Tako je bilo i u ovih par dana. Vojska i policija trudili su se da svim kolegama omoguće rad, ali uz prvenstvenu brigu za bezbjednost. Mjestima na kojima su se vršile racije moglo se prići, ali i moralo udaljiti ukoliko je preporuka policije bila takva. Konkretno, sinoć policija je zamolila i novinare i građane da ne iznose u javnost detalje istrage koja je bila u toku. Do zvaničnog saopštenja kriznog štaba ništa nije otišlo u etar. Umjesto informacija o kretanju policije  novinari i stanovnici Brisela dijelili su slike svojih mačaka. Način da se pokaže podrška policiji i vojsci, ali i malo humora da se spuste tenzije”, navodi naša sagovornica.

Na pitanje da li se danas osjeća sigurno u Briselu pojasnila je da stanuje u neposrednoj blizini evropskog kvarta.

“Par minuta hoda dijeli me od sjedišta Evropske konisije, Savjeta i Parlamenta. Isto tako, par minuta hoda, na drugu stranu, dijeli me od najsiromašnjie briselske opštine Sent Žos, u kojoj uglavnom stanju doseljenici iz Maroka, bivših belgijskih kolonija u Africi, Turske, Poljske…Razlika između ta dva kvarta je toliko očigledna da se najčešće opisuje kao “raskršće dva svijeta.” Svaki od njih ima svoje prednosti i mane. Jedan je strogo poslovan, ali najčešće hladan i siv. Drugi je opet bučan, pun mirisa domaćih pekara, orijentalnih začina, kebaba. Razlika u mentalitetu stanovnika, arhitekturi, bojama i mirisima je ono što Brisel jeste. Ipak, moram da priznam da se u Briselu, nikada, ni poslije osam godina života i rada, nijesam osjećala sigurno kao kod kuće u Beogradu. Osjećaj je krajnje subjektivan i emotivan”, zaključuje dopisnica DW i B92 iz Brisela.

Send this to a friend