Poljski vojni kapetan Vitold Pilecki dobrovoljno se javio da uđe u logor, kako bi saznao ima li istine u glasinama o njemačkim zločinima, piše express.hr.
19. septembra 1940. godine njemački vojnici su uradili upravo ono čemu se Pilecki nadao – uhvatili su ga na ulicama Varšave i deportovali u zloglasni logor. Naredne dvije godine Pilecki je proveo u Aušvicu.
U dokumentu “Volonter Aušvica”, kog je komunističa Poljska decenijama držala tajnim i tek ga nedavno otvorila, piše kako je Pilecki opisao ulazak u Aušvic:
“Pozdravio sam se sa svime što sam do tada znao i ušao u nešto što nije bilo nimalo nalik bilo čemu što sam vidio.”
Njemu je brzo postalo jasno šta se zapravo događa u Aušvic – bila je to fabrika za ubijanje. Dodijeljen mu je posao koji je podrazumijevao i rad izvan logora, pa je uspijevao da prokrijumčari izvještaje poljskoj vojsci.
Iz dana u dan njegovi su izvještaji bili sve jeziviji.
“Više od hiljadu novo pridošlih danas je poslato je u gasne komore. Tijela su spaljena u novom krematorijumu”, napisao je Pilecki.
Vremenom, njegovi izvještaji su postali toliko strašni da je svima bilo teško da povjeruju u sve šta je napisao. Aleks Storožinski, predsjednik fondacije Kosciusko ispričao je kako je Pilecki izvještaji slao vojsci koja se skrivala po Varšavi.
“Mislili su da pretjeruje. Nijesu mogli da vjeruju da postoje gasne komore, peći, da su im davali injekcije od kojih su umirali. Zvučalo je nestvarno”, rekao je Storožinski za NPR.
Kako nisu stizale naredbe da se logor uništi, Pilecki je zapisao: “Dalji ostanak ovdje bi mogao biti jako opasan za mene” i tada je počeo da planira bijeg.
Usred noći 26. aprila 1943. godine Pilecki je pobjegao s Janom Redzejem i Edvardom Ciselskim, dvojicom logoraša.
Trojka je pobjegla kroz zadnja vrata kućice koja je služila kao pekara. Ispod logoraških uniformi imali su normalnu odjeću, a sa sobom su ponijeli duvan koji su bacali iza sebe kako ih psi ne mogli nanjušiti.
Nakon bijega Pilecki se vratio u vojsku i napisao opširan izvještaj o Aušvicu, ali je 1945. godine pristao na špijunažu i prikupljanje tajnih informacija o Rusima u Poljskoj.
Komunistički režim u Varšavi ga je uhvatio i Pilecki je nakon suđenja osuđen na smrt. Pogubljen je u varšavskom zatvoru Mokotov, 25. maja 1948. godine.
Razlog zbog kog je njegova priča o infiltraciji u Aušvic ostala relativno nepoznata je taj što je komunistička vlast cenzurirala spominjanje njegovog imena u javnim dokumentima, a ta je zabrana trajala sve do pada Berlinskog zida.
