Radio Dojče vele (DW), razmatrajući porijeklo ove sume, navodi u analizi da taj iznos predstavlja razliku rashodne strane od 90,2 milijarde eura i prihodne od 8,5 milijardi eura, uz napomenu da je teško procijeniti buduće prihode, a još teže rashode Grčke, i da je to razlog što se “olako barata milijardama eura gore-dolje”.
Kao najveće stavke rashoda navode se otplata državnog duga, dokapitalizacija grčkih banaka i likvidnost države.
Za otplatu državnog duga potrebno je 53,7 milijardi eura, a kako se dodaje, grčke finansije bi izgledale sasvim drugačije kada ne bi bilo kamata – samo one iznose 17,8 milijardi eura.
DW u analizi podsjeća da Atina uvijek iznova traži da bude oslobođena tih “zelenaških” kamata, što se pak u bankarskim krugovima zove reprogramiranje dugova. Ali, zemlja koja je na rubu bankrota nije u situaciji da postavlja bilo kakve zahtjeve, jer joj bez tako visokih kamata ionako niko ne bi pozajmio novac.
Za dokapitalizacija grčkih banaka treba oko 25 milijardi eura. Stanje u grčkim komercijalnim bankama ionako nije bilo najbolje, ali se u posljednje vrijeme dramatično pogoršalo, piše u dokumentu Evropske komisije.
Razlog je nesigurnost u grčku platežnu sposobnost, privremena obustava rada banaka i nadzor prometa kapitala. Koliko kapitala zaista treba grčkim bankama, to će tek pokazati dodatna istraživanja. Ona treba i da otkrije kako da te milijarde na kraju stignu od poreskih platiša, onih u Grčkoj, ali i onih u drugim zemljama eurozone.
Za obezbjeđenje likvidnosti grčke države potrebno je 11,5 milijardi eura. Vlada u Atini, kako se navodi, i ranije je imala neugodnu naviku da troši daleko više nego što ima, ali posljednjih mjeseci je to poprimilo gotovo ekscesne razmjere.
Da bi se nekako sakupio novac za plaćanje rata dugova, ispražnjena je blagajna penzionog fonda, država nije plaćala račune, čak je i zaposlenima zadržan dio plate uz obećanje da će i taj dio jednog dana dobiti. Sve te razbijene državne “kasice-prasice” sada treba opet napuniti i to, ako je moguće, sa nešto više novca, kako bi se osigurala likvidnost.
Pored rashoda, međunarodne finansijske institucije ipak računaju da će nešto stizati u blagajnu Atine, i to 6,0 milijardi eura na ime primarnog budžetskog suficita i 2,5 milijardi eura od privatizacija.
Analitičar podsjeća da Atina stalno ponavlja da je zapravo ispunila domaći zadatak, jer nakon svih mjera štednje koje je preduzela tekući rashodi su pokriveni prihodima, tako da je problem “samo” plaćanje dugova. Međunarodne institucije se nadaju da će taj budžetski plus (doduše primarni, odnosno izračunat prije plaćanja rata i kamata kreditorima) biti ostvarivan sve do 2018.
DW se u tekstu pita da li će to zaista biti tako, jer grčka ekonomija bilježi pad a recesija znači da državni prihodi opadaju dok rashodi po pravilu rastu, i zaključuje da treba biti oprezan sa tih šest milijardi.
Što se tiče privatizacija, isti izvor podsjeća da će postupak prodaje grčkih kompanija koje su još u vlasništvu države preuzeti fond koji će biti pod nadzorom Evropljana. Taj fond bi, prema računici iz Brisela, imao imovine u vrijednosti od ne 2,5 milijardi, nego čak 50 milijardi eura.
Ekonomskim stručnjacima, međutim, nije jasno kako su evropski političari došli do te “fantastične” brojke. Iako vlada u Atini veoma cijei svoje luke i elektroprivredu, investitori do sada nijesu, kako se navodi, bili velikodušni sa ponudama.
Zato DW zaključuje da privatizacija može donijeti nešto više od 2,5 milijarde eura, ali da to ni izdaleka neće biti 50 milijardi eura.
