Evropa

Ovo je omiljena knjiga masovnih ubica

“Pomalo je uznemirujuće. Ne znam šta bi to trebalo da znači i ne znam zašto ju je imao”, kaže Piter Lengmen za Gardijan, prenosi Blic.

Ubica iz Minhena koga su lokalni stanovnici nazvali lijenjim, Njemac iranskog porijekla, možda je nastojao da objasni vlastite misli, kaže psiholog.

“Mora biti da je postojala neka želja za samorazumijevanjem”, kaže Lengmen koji je proveo decenije proučavajući psihologiju onih koji su pucali po školama, napisao o tome nekoliko knjiga i sproveo internet istraživanje arhiva o pucnjavama u školama.

Napadač je navodno hakovao Facebook stranicu i pokušao da namami žrtve u Mekdonalds u kome je pucnjava počela nudeći im besplatne obroke, tvrde njemački zvaničnici.

Još je redovno išao u školu i vjerovatno bio pod paskom psihijatra s indikacijom da mu prijeti depresija, tvrde policijski zvaničnici.

“Uobičajeno je za napadače da žele da proučavaju druge napadače”, kaže Lengmen.

Ubica iz Sendi Huka, koji je usmrtio 20 djece i šest odraslih 2012. je, na primjer, imao tabelu 500 masovnih ubistva s eksplicitnim detaljima svakog od njih.

“Oni maštaju da će to uraditi i žele da čitaju o onima koji su to već učinili. Bilo da je to kako bi našli inspiraciju, iako mrzim da upotrebim tu riječ ili uzor, nekoga s kime se valja uporediti, teško je reći”, kaže Lengmen o napadačima.

“Zašto to rade? Nisam siguran. Možda zbog vlastite fascinacije, želje de budu idući masovni ubica, možda žele da se priključe onima koji su stekli slavu. Čini se da je u nekim slučajevima slava definitivno bila uzrok”, navodi on.

Jedan školski kolega je rekao Gardijanu da je ubica bio zlostavljan i da je je imao svega nekolicinu prijatelja. Istražitelji kaži da nisu pronašli vezu s religioznim ekstremizom ili Islamskom državom, a portparol policije Peter Bek je zvanično rekao da još ne znaju šta je uzrokovalo zločin.

Lengmen je istakao da zlostavljanje nije pretjerano važan faktor u masovnom nasilju.

“Zlostavljanje je mnogo manje faktor nego što ljudi misle da jeste”, rekao je konstatujući da su zlostavljači rijetko bili žrtve napada i da je zlostavljanje u današnjim školama toliko uobičajeno da je teško izmjeriti njegov uticaj.

“Činjenica da je neko izvrgavan ruglu ne razlikuje ga od bilo koga drugog u srednjoj školi. To nije karakteristika koja definiše – prije bi se rekalo da je uobičajeno”, rekao je on.

Mnogo značajniji faktori su, kazao je, problemi s mentalnim zdravljem, disciplinom u školi, disfunkcionalnim i nasilnim porodicama, pa i nesrećnom ljubavi.

“Ako se fokusiramo na zlostavljanje, izgubićemo iuz vida mnoge značajne faktore”, kazao je on.

Psihopate, psihotične i traumatizovane ubice

Lengmenova knjiga objavljena 2010. “Zašto klinci ubijaju: razotkrivanje svijesti ubica u školama” daje profil 10 napadača i dijeli ih na tipove osoba: psihopate, psihotične i traumatizovane ubice.

Napadač iz Minhena nije prvi kod koga je pronađen primjerak ove knjige. Ona je nađena i kod Karla Pirsona, 18-godišnjaka koji je upucao kolegu i sebe u srednjoj školi Koloradu 2013. Pirson je u svom dnevniku sebe okarakterisao kao psihopatu s kompleksom superiornosti.

“Mislim da je sebe dobro okarakterisao”, kaže Lengmen.

On navodi da je nastojao da bude veoma obazriv da ne bi dao nikakve smjernice budućim napadačima – njegova je knjiga namijenjena roditeljima, savjetnicima i psiholozima.

Send this to a friend