Planeta

Bunt mladih: Američki san umire

Među demokratama u Ajovi, čak 84 procenata mladih između 17 i 29 godina svoj glas dalo je Berniju Sendersu, a senator iz Vermonta za 21 posto potukao je Hilari i skupinu između 30 i 44 godine. Bivša prva dama odnijela je pobedu među demokratama starijim od 65 godina gdje je sedam od 10 birača glasalo za nju.

Ovdje se uočava fenomen ne toliko specifičan za Sjedinjene Američke Države. Sadašnjost i budućnost mladih ljudi oblikovana je ekonomskom situacijom, a oni su često osuđeni na lošiji život u odnosu na period u kom su odrasli njihovi roditelji, piše guardian, prenosi Blic.

Često se osjećaju da nemaju pravog zastupnika, da su ignorisani, izdani ili potpuno napadnuti od strane političke elite. Daleko su napredniji po socijalnim pitanjima od generacije svojih baba i djeda. I zbog svega toga, pomažu širenju ljevičarske ideologije od Podemosa u Španiji, preko Sirize, do laburiste Džeremija Korbina u Londonu.

Ne treba pretjerivati, ni uprošćavati. “Generacija” može da uključuje i penzionisanog milijardera bijelca, ili crnca koji se smrzava u sobi, ćerku rudara, ili dobro obrazovanog mladića kojem roditelji plaćaju hipoteku za stan. Vrlo mali broj mladih ljudi je politički angažovano, a kamoli aktivno, što uključuje i konzervativnije, desničarske partije.

Međutim, nema sumnje da talas obespravljene mladeži napaja nove ljevičarske pokrete. Politički stavovi su se promijenili. Jedan od najboljih primjera je uspjeh Džeremija Korbina koji je prošle godine sjeo na čelo Laburističke partije. 

Istraživanje je pokazalo da je među mladima između 18 i 24 godina dobio 41 odsto podrške što je ukupan starosni prosjek simpatizera laburista spustilo sa 53 na 42 godine. Da li je u pitanju samo mladalačka naivnost?

“Mladi glasači podržali su Ronalda Regana i Džordža Buša”, primijetio je američki novinar 1984. i 1988, baš kao što su mladi dali krila Margaret Tačer, ono što je falilo Dejvidu Kameronu.

Tvrdnje da ljudi s godinama postaju konzervativniji nijesu konačne: zaista, po socijalnim pitanjima stariji ljudi se jednostavno vode konzervativnijim stavovima iz svoje mladosti.

“Promjene s godinama se uglavnom ogledaju u povećanju tolerancije, a ne konzervatizma”, navodi se u jednoj američkoj studiji. 

Za starije Britance, ljevica je povezana sa neuspjehom sovjetskog totalitarizma i raspadom posleratnog konsenzusa. Kod mladih Britanaca, posljedice finansijskog kolapsa i duboko neravnopravno društvo vezuju se za ljevičarsku ideologiju.

Generacije danas žive na različitim političkim planetama. Američka omladina će lakše prihvatiti imigrante u odnosu na starije, a imaju i pozitivniji pogled na muslimane. Takođe, oni stariji od 35 godina biće manje kritični prema vladi navodeći da ona radi previše, dok će mlađi smatrati da radi premalo. U pitanju je generacija koja je prije definisana raspadom tržišta nego rivalstvom Hladnog rata.

Kao samoproklamovani socijalista, Senders je veoma rijetka vrsta među američkim političarima. Primjetno je da svega 15 procenata Amerikanca starijih od 65 godina ima pozitivan stav prema socijlizmu, dok ta cifra raste na 36 odsto među onima od 18 do 29 godina, samo tri odsto manje od onih koji zagovaraju kapitalizam.

Ipak, ono što današnju omladinu vuče radikalizmu jeste svakako ekonomska nesigurnost. Prošlogodišnje ispitivanje pokazalo je da skoro polovina takozvanih “milenijalsa” vjeruje da ih čeka sumornija budućnost u odnosu na period njihovih roditelja. 

Skoro 40 miliona Amerikanaca opterećeno je studentskim pozajmicama što im potiskuje životni standard i ostavlja ih bez dohotka za recimo hipoteku ili automobil.

Okosnica poznata sa ove strane okeana – “američki san” – sada je na najnižem nivou u posljednjih 50 godina. Ekonomski oporavak predstavlja apstrakiciju za mlade Amerikance koji su prečesto premalo plaćeni sa malim izgledima da podignu primanja ili životni standard na nivo koji smatraju da zaslužuju.

Slična slika je i u Britaniji. Vladina politika targetira mlade ljude: bilo da je u pitanju školarina, rezanje omladinskih usluga, ili diskriminišući minimalac – sve u svemu, niži životni standard kroz koji njihovi roditelji nijesu morali da prolaze. Mladi ljudi danas razmišljaju da pohađanje univerziteta ne otvara vrata koje je nekada otvaralo jer to predstavlja upadanje u velike dugove.

Međutim, problem je u sljedećem – kao i u drugim zapadnim zemljama, Britanija je društvo koje stari, a stariji birači tradicionalno se opredjeljuju za konzervativnije struje i izlaze na izbore u velikom broju. Novi pokreti suočavaju se sa teškim izazovima: da inspirišu mlađe glasače da izlaze na izbore u većem broju ili da ubijede veći broj starijih ljudi u svoje ciljeve. Ukoliko ne uspiju, ovakvi pokreti će se ugasiti.

Ipak, mejnstrim politička elita ne treba da se osjeća zadovoljno. Oni izgleda vjeruju da mogu da napuste mlade ljude, a da se ne suočavaju sa političkim posljedicama. Jednog dana sreća bi mogla da im okrene leđa.

Send this to a friend