Međutim, rijetko tko iz Sirije kreće prema zemljama Persijskog zaliva, iako se radi o bogatim državama s kojima mnogi koji bježe dijele vjeru i kulturu.
Oni koji kreću dalje, gotovo isključivo kreću prema sjeverozapadu, prema Evropskoj uniji, u kojoj se trenutno nalazi više od 160.000 registrovanih izbjeglica.
Glavni problem za izbjeglice je što niti jedna od šest bogatih i uticajnih zemalja Persijskog zaliva – Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Oman, Bahrejn, Kuvajt i Katar – nije potpisnica UN-ove konvencije o izbjeglicama, koja definiše pojam izbjeglice i prava osoba koje traže azil.
Ulaz u te zemlje nije moguć bez vize, koju rijetko dobijaju.
Umjesto prihvata izbjeglica, zemlje Persijskog zaliva pružaju novčanu pomoć.
Emirati su finansirali cijeli kamp za izbjeglice u Jordanu koji prima desetine hiljada Sirijaca.
Vlade Saudijske Arabije i Katara donirale su novac, hranu, skloništa i odjeću za sirijske izbjeglice u Libanu, Turskoj i Jordanu.
Ukupno su dale više od 900 miliona dolara za Sirijske izbjeglice.
S druge strane, zemlje Evropske unije do sada su donirale više od 2,4 milijarde dolara, i pripremaju se za prihvat još većeg broja izbjeglica.
Radi se o situaciji u kojoj sve veći broj muslimana, kao i muslimanske zajednice u evropskim državama, počinju prozivati svoju “braću po vjeri”, a trend je sve vidljiviji na društvenim mrežama.
BBC-jeva novinarka Amira Fathalla vjeruje kako će teško doći do promjene u politici zalivskih država prema izbjeglicama.
Većina se oslanja na radnike iz Indije i jugoistočne Azije, koji rade teške poslove za koje nije potrebno obrazovanje.
Iako Arapi iz država koje nisu iz Persijskog zaliva često rade poslove srednje klase, u posljednje vrijeme se suočavaju sa sve jačom ‘nacionalizacijom,’ u kojoj saudijske i kuvajtske vlasti daju prednost lokalnoj radnoj snazi.
Liberalni komentator iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Sultan Soud al-Kasemi, otvoreno poziva svoju vladu na prihvat izbjeglica.
Lokalni think-tankovi protive se prihvatu uz argumente koji su privukli brojne javne kritike – tvrdnje da je ‘cijena života u Zalivu previsoka za njih’ ili da se radi o teško traumatiziranim ljudima koji ‘se neće prilagoditi životu u zaljevskom društvu’.
Iako se zalivske zemlje godinama boje gubitka svog jezika i kulturnog identiteta zbog velikog broja ekonomskih imigranata, al-Kasemi vjeruje i da odbijaju Sirijce jer se boje priliva velikog broja politički aktivnih Arapa u svoje zemlje, koje su tradicionalno izrazito politički pasivne.
Kuvajt je za sada pokazao najviše dobre volje prema sirijskim nedaćama time što je odobrio vize za dugotrajni boravak svim Sirijcima koji trenutno rade i žive u toj zemlji – njih 120.000 – što znači da ih neće deportovati natrag u Siriju kada im isteknu aktuelne vize.
U situaciji u kojoj Evropska unija priprema planove za dolazak i smještaj novih izbjeglica, a zemlje Persijskog zaliva ne priznaju ni međunarodnu povelju o pravima izbjeglica, nije čudno da stotine hiljada ljudi čiji su domovi razoreni ratom bježi u smjeru gdje postoji barem kakva-takva nada da će biti prihvaćeni.
Sjedinjene Države su u četvrtak izrazile spremnost pomoći evropskim zemljama suočenim s velikim porastom broja migranata s Bliskog istoka i iz sjeverne Afrike, ali ipak nijesu ponudile da preuzmu više migranata iz regije.
“Evropa je sposobna riješiti ovaj problem”, rekao je portparol Bele kuće Džoš Ernest.
Upitan je li SAD spremna preuzeti više migranata iz regije on je rekao kako nema ništa da najavi, ali je istakao četiri milijarde dolara američke humanitarne pomoći sirijskim izbjeglicama od 2011.
“SAD je spremna ponuditi svoje tehničko iskustvo među kojima i znanja američke obalne straže evropskim zemljama”, kazao je on ne ulazeći u pojedinosti.
Napomenuo je kako se radi o očajnim ljudima koji bježe od nasilja i nestabilnosti i pozvao političare da ne izgube iz vida “ljudskost ovih ljudi”.
Kazao je da SAD pozdravlja sastanak Evropske unije krajem mjeseca posvećen migrantskoj krizi kao i napore da se suzbiju krijumčari ljudima koji iskorišćavaju migrante.
