Kaže da kada je napravila burkini početkom 2004. godine, to je bilo zato da bi žene imale slobodu, a ne da bi im ona bila oduzeta.
“Moja nećaka je željela da igra košarku, ali je bilo teško ubaciti je u tim – nosila je hidžab. Moja sestra je morala da se bori kako bi njena ćerka igrala, morala je da raspravlja o tome i postavlja pitanje zašto djevojka zbog svoje čednosti ne može da igra košarku? Kada su joj konačno dozvolili da igra svi smo otišli da gledamo i da navijamo za nju, a ono što je ona imala na sebi bila je potpuno neadekvatna sportska odjeća – rolka, donji dio trenerke i hidžab, potpuno neprimereno za bilo kakav sport. Izgledala je kao paradajz – bila je sva crvena i zajapurena”, započinje priču Aheda.
Nadalje, priča da je pošla kući i počela da traži nešto što bi bilo prikladnije da obuče, neku sportsku odjeću za muslimanke i da nije ništa našla.
“Znala sam da u Australiji nema ničega. To me je natjeralo da razmišljam jer kada sam ja bila djevojka, jednostavno sam propuštala sport. Mi nijesmo učestvovale u bilo kojoj aktivnosti jer smo izabrale da budemo čedne, ali sam za svoju nećaku željela nešto što bi se uklapalo u australijski način života i zapadnu odjeću i istovremeno zadovoljavalo potrebe muslimanki. Sjela sam na pod i počela da kreiram. Ličilo je na veo i imalo je mnogo viška tkanine što me je činilo nervoznom – da li će islamska zajednica to prihvatiti? Veo je predviđen da pokrije lice i obline, jednostavno ne umotavate ništa oko svog tela. A ovo je bilo omotano oko vrata. Prije nego što sam stavila u upotrebu, napravila sam uzorak i upitnik kako bih saznala šta ljudi misle, da li bi to žene nosile. Da li bi ih to ohrabrilo da budu aktivnije? Da se više bave sportom? Plivaju? Mnogi ljudi u mojoj zajednici nijesu znali kako to da prihvate, ali sam to razvila komercijalno i napravila dobar posao”, kaže ova hrabra kreatorka.
Burkini je privukao pažnju kada su surferi spasioci Australije pokrenuli program integracije muslimanskih dječaka i djevojčica nakon nereda u Kronuli. Aheda je i kreatorka riječi burkini koja je toliko podijelila Evropu. Ona tvrdi da je nakon zabrana u Francuskoj, online prodaja ovog specičičnog kupaćeg kostima porasla 200 odsto, a da predmet koji je kreirala predstavlja slobodu, a ne pritisak.
Kaže da nakon 11. septembra, nereda u Kronuli i zabrane pokrivanja lica u Francuskoj i međunarodnih predrasuda koje su uslijedile o tome kako su mulismani loši ljudi zbog nekoliko kriminalaca koji ne govore u ime muslimana, zaista nije željela da bilo ko osuđuje djevojčice koje to nose.
“U pitanju su samo čedne djevojke. U to vreme nam je bilo teško, muslimanskoj zajednici, strahovali su od toga da istupe. Strahovali su od odlaska na javne plaže i bazene i zbog toga sam željela da djevojke imaju samopouzdanje da nastave sa životima. Sport je vrlo važan, a mi smo Australijanci. Željela sam da uradim nešto pozitivno i svi su mogli to da nose – hrišćanke, Jevrejke i hinduskinje. To je bio odjevni predmet prikladan za čednu osobu, nekoga ko ima rak kože ili mladu mamu koja ne želi da nosi bikini, a ne simbol islama”, priča Aheda.
Ističe da lada je dala ime burkini, nije zapravo mislila da je to burka za plažu.
“Burka je za mene bila samo riječ. Ja sam odrasla i živela u Australiji čitav život i kreirala sam taj kupaći kostim i morala sam na brzinu da mu dam neko ime. Bila je to kombinacija dvije kulture – mi jesmo Australijanci, ali smo po sopstvenom izboru i muslimani. Burka ovdje ništa ne simbolizuje i ne pominje se u Kuranu, naša religija od nas ne traži da pokrivamo lice i pitanje je izbora osobe da li će to da učini. Burka ne postoji ni u jednom islamskom tekstu. Morala sam da pogledam u rječnik da bih vidjela da je opisana kao vrsta ogrtača koji sve prekriva. S druge strane, postojao je bikini, pa sam iskombinovala te dvije riječi”, navodi ona.
Aheda priznaje da je negativne reakcije i ono što se događa u Francuskoj prilično rastužuju.
“Samo se nadam da se to ne dešava zbog rasizma. Mislim da oni nijesu razumjeli odevni predmet koji je toliko pozitivan. On simbolizuje dokolicu i sreću i fitnes i zdravlje, a oni sada od žena traže da se maknu s plaža nazad u kuhinje. To je ženama dalo slobodu, a oni žele da im je oduzmu. Pa, ko je onda bolji? Talibani ili francuska policija? Jednako su loši”, smatra Aheda.
Prema njenim riječima, bilo koji muškarac ne bi trebalo da brine o tome kako se žene oblače.
“Niko nas ne prisljiava, to je pitanje izbora žene. Ono što vidite je naš izbor. Da li ja sebe nazivam feministkinjom? Da, možda. Sviđa mi se da stojim iza svog muškarca, ali ja sama to odlučujem. Voljela bih da sam u Francuskoj kako bih mogla da kažem: nijeste dobro razumeli. I pored toliko problema na svijetu, zašto praviti nove? Uzeli ste proizvod koji simbolizuje sreću, radost i fitnes i pretvorili ga u proizvod mržnje. Zabrana burkinija ne ide u prilog francuskoj liberalnoj tradiciji”, konstatuje kreatorka.
Sjeća se kada je prvi put probala burkini.
“Prvo sam ga isprobala u svojoj kadi, morala sam da budem sigurna kako radi. Onda sam željela da ga probam roneći i otišla sam na lokalni bazen da bih provjerila da li će pokrov za glavu stajati i sjećam se da su svi piljili u mene – šta to ona ima na sebi? Otišla sam na kraj bazena i na dasku za skakanje u vodu i zaronila. Pokrov je ostao na mjestu i posmislila sam: “Super. Savršeno”. To je bilo prvi put da sam u javnosti zaplivala i bilo je apsolutno predivno. Jasno se sjećam tog osećaja. Osjetila sam slobodu, moć, osjećala sam se kao da je cio bazen moj. Uzdignute glave sam prošetala s kraja na kraj bazena. Uranjanje u vodu je jedno od najboljih osjećanja na svijetu. I, znate šta? Imam bikini ispod burkinija. Imam najbolje od oba svijeta”, zaključuje Aheda.
