Iako je od konferencije Agencije UN održane u Pekingu 1995. godine postignut napredak, pogotovu u oblasti zdravlja žena i obrazovanja djevojčica, danas je manje od 20 žena na čelu država ili vlada, a broj poslanica je povećan sa 11 na samo 22 odsto u protekle dvije decenije.
Mlambo-Ngcuka je, u intervjuu uoči Dana žena, istakla da nedovoljna zastupljenost žena u donošenju odluka i nasilje nad ženama predstavljaju “globalni fenomen” kao rezultat dominacije muškaraca u svijetu koji, kako je ukazala, mora da se promijeni da bi žene bile zaista jednake sa muškarcima.
Platforma iz Pekinga pozvala je vlade da okončaju diskriminaciju nad ženama i eliminišu rodnu nejednakost u 12 kritičnih oblasti uključujući zdravstvo, obrazovanje, zapošljavanje, učešće u politici i ljudska prava. Takođe je priznala ženama pravo da kontrolišu svoju seksualnost bez prisile i potvrdila im pravo da odlučuju da li će i kada imati djecu.
Mlambo-Ngcuka je upozorila da pitanje seksualnih i reproduktivnih prava, koje je bilo najspornije na konferenciji u Pekingu, i dalje izaziva najveće kontroverze u pregovorima UN.
“Umjesto da postanu norma, tim pravima se pruža žestok otpor, kao što sada možemo vidjeti na Bliskom istoku”, rekla je ona.
Prema njenim riječima, svetski lideri moraju da počnu da govore “krajnje glasno i otvoreno” protiv seksualnog nasilja i poricanja ženskih prava, a unaprjeđenje rodne ravnopravnosti mora biti u vrhu njihove agende što, kako primjećuje, sada nije slučaj.
