Bivši vladika Vasilije Kačavenda poznatiji je široj javnosti po mladićima, optužbi za silovanje dječaka Milića Blažanovića… Pa švercovanje crkvenog mobilijara iz Rusije uz podmićivanje graničara, automatsko oružje ispod kreveta starešina svetinja…
Sabor SPC ga je penzionisao, a penzionerske dane provodi u dvoru na pet spratova, svom u mozaicima. Jedini je stanovnik u toj palati, ako izuzmemo tri monahinje koje brinu o njemu.
Ekipa NIN-a krenula je tragom ovih optužbi, ne prihvatajući da se ova mračna istina utopi u moru sveopšteg ćutanja. I tragom izjave patrijarha Irineja da je “sporno pitanje” okončano Kačavendinim penzionisanjem, u manastiru Svete Petke, poznatijem kao Pet jezera, u Republici Srpskoj.
“Pošten čovek bi očekivao da mjesto gdje danas živi vladika Kačavenda bude ‘pokajnički kutak’, neka isposnica, za iskajavanje grjehova. Umjesto toga pred nama se ukazuje najvelelepnije zdanje u svim srpskim eparhijama. Vladičanski dvor u Bijeljini, zvan ‘malim Versajem’ zbog skupocjenog namještaja, ništa je spram novije Kačavendine ‘zadužbine’ – piše NIN.
“To čudesno zdanje ničim ne pripada seoskom predgrađu Bjeljine, odakle su se prije samo dvije decenije regrutovali vojnici za krvav bratoubilački rat. Po njemu se, međutim, vidi ko je iz tog rata profitirao. Kompleks raskošnih građevina sa sve pozlaćenim kupolama, podsjeća na luksuzne hotele na plažama Egipta. Sličan manastir postoji “samo u Rusiji, i još negdje”, kako ističe jedan upućeni posjetilac. Ponosno, premda takva raskoš nema veze sa Hristovim učenjem”, otkrivaju reporteri NIN-a.
“Tu je, sa lijeve strane, dom za stare i bolesne, tu je Kačavenda, o njemu brinu tri monahinje”, kaže jedna mještanka. Drugo “ne bi da komentariše”, iako možda zna da je jedini stanovnik vile od pet spratova, sve u mozaicima, vladika Vasilije.
Monahinje koje o njemu brinu ne treba da se plaše nasrtaja, cinično kaže prolaznik, jer Kačavendi su “žene prljave i odvratne”, kako je njegove izraze prenosio Bojan Jovanović.
Kako ekipa NIN-a otkriva u gizdavoj unutrašnjosti crkve najviše buni nacrt oltarskih ikona sa naznačenim cijenama od 350 do preko 2.000 KM.
“Ikone mogu da se otkupe u duhovnom smislu”, objašnjava monahinja, što znači da se na ime priloga vjernika, eksvladika moli za zdravlje i slično priložnika. Odnosno, da se predstave svetaca fiktivno preprodaju. U još direktnijem prevodu: nikad dosta novca”, piše NIN.
