Ovaj čovjek velikog srca za portal Index.hr ispričao jed svoju priču.
“Ljubav prema životinjama rađa se zajedno s čovjekom. Još kao sasvim mali, bio sam najsrećniji kada bih svoj sendvič mogao da podijelim napuštenim psom. Pogladio bih ga po glavi, da mu pokažem da nije sam na svijetu i da i njega, ničijeg, neko voli. Iako to nije nailazilo na odobravanje svih mojih komšija, nikada nijesam dozvolio da nečija mržnja uništi moju iskrenu ljubav prema čovjekovim najboljim prijateljima. S godinama sam počeo da im pomažem više i jače. Napuštene, uplašene, bolesne i često teško povrijeđene pse ne mogu ostaviti na milost i nemilost ulice. Kada naiđem na takvo nesrećno biće, odvedem ga kući, nahranim, okupam, odvedem na pregled veterinaru i liječim, a kada ojačaju, psima tražim dom u kom će biti srećni. Bilo mi je sve teže uskladiti posao taksiste i pomaganje četveronošcima. Prevagnula je, naravno, ljubav prema životinjama te sam svoj taki iznajmio”, kaže Fahrudin.
Ove zime je tako u posljednji trenutak, polusmrznutu i zatrpanu snijegom, spasio malu ženku psa koju je nazvao Snjeguljica.
Iako u misiji pomaganja napuštenim životinjama ima i jako mnogo teških i potresnih trenutaka, jer mnogim, teško bolesnim i povrijeđenim psima, pomoć, nažalost, prekasno stiže, Fahrudin pamti samo srećne dane i upravo mu taj pozitivan stav daje vjetar u leđa da nastavi dalje.
Udomljena štenad iz Sarajeva povezali porodice u Engleskoj
Fahrudin je za svoj humanog rada doživio mnogo anegdota, a ovo je jedna od njih.
“Jedne godine sam pronašao šest malih štenaca, starih najviše mjesec dana, koje je neko odvojio od njihove majke i bacio. Ni trena nisam razmišljao šta ću sa njima, uzeo sam ih i odnio kući. Prvih mjesec dana morao sam da im zamijem majku, hranio sam ih svakih nekoliko sati i tako dan i noć i svih šest je, na sreću, preživjelo. Kad su dovoljno ojačali, uz pomoć prijatelja koji žive u inostranstvu, za svih šest beba sam pronašao domove u Engleskoj. Ali, tu priči nije kraj. Iako žive u raznim krajevima Engleske, porodice koje su udomile šestorke iz Sarajeva, upoznale su se i sprijateljile pa se i danas redovno međusobno posjećuju, a napravili su i zajedničku Facebook stranicu na kojoj objavljuju fotografije svojih pasa i prate njihov život”, prisjeća se spasitelj napuštenih štenadi.
Osim što su beskrajno zahvalni i odani, psi lutalice su, tvrdi Sarajlija i nevjerovatno inteligentni. U to se uvjerio bezbroj puta, ali zahvaljujući jednom spašenom psu, za to, kako kaže, postoje i “dokazi na papiru”.
“Prije par godina pored puta sam ugledao malo, čupavo, crno klupko, izgladnjelo i puno buva. Naravno, odmah sam ga odnio kući, liječio ga nedjedljama, a kada se oporavio, psiću sam pronašao divan dom u Njemačkoj. Nakon šest mjeseci stigla mi je poruka koju nikada neću zaboraviti i koja je neprocjenjivo vrijedna nagrada za moj trud. Naime, ljudi koji su ga udomili su med obavijestili da je moj mali, ulični čupavac izrastao u pravog princa te je završio obuku za psa spasioca i to s najvišim ocjenama. U tom trenutku niko nije bio srećniji i ponosniji od mene. Eto i to je jedan od milion dokaza da trebamo pomoći tim divnim bićima koja nam za svaku dobrotu višestruko vrate”, kaže sarajevski taksista.
Iako je među ljubiteljima životinja poznat širom Evrope, njegov rodni grad mu ne pruža nikakvu pomoć u zbrinjavanju pasa lutalica.
“Nemam organizaciju, o psima se brinem sam, a jedina pomoć koju dobijem je ona od iskrenih ljubitelja životinja koji su u mom radu prepoznali istinsku i bezgraničnu ljubav prema psima. Trenutno brinem o pedesetak napuštenih pasa koje sam sklonio s ulice. Kod mene imaju hranu, ako treba i liječenje, ali, ono što je najvažnije, imaju ljubav koju mnogi od njih nikada prije nijesu upoznali. Za pse o kojima brinem tražim domove po cijeloj Evropi, ali najsrećniji sam kada se udome u Sloveniji i Hrvatskoj jer je to relativno blizu mog Sarajeva pa ih često mogu posjetiti”, kaže Fahrudin.
Najteže mu je kada nastupe hladne sarajevske zime kada psi bez doma, izloženi niskim temperaturama, često tragično završavaju. Ove je zime tako u posljednji trenutak, polusmrznutu i zatrpanu snijegom, spasio malu ženkicu koju je nazvao Snjeguljica.
“Prijateljica mi je javila da je čula da u jednom sarajevskom kvartu već dva dana nepomično leži izgladnjeli, mali psić. Te je noći bilo jako hladno, a padao je gusti snijeg. Tek ujutro smo pronašli psića koji je već bio zatrpan snijegom pa smo na tren pomislili da smo stigli prekasno. Na sreću, iako ukočen i gotovo smrznut, pas je ipak bio živ. Odmah smo ga odveli veterinaru jer nije mogao stajati na nogama. Temperatura mu je, s normalnih 38.8 pala na samo 32.9, a veterinar nam je rekao da su to malo biće bukvalno minute dijelile od smrti u snijegu. Sada se Snjeguljica, kako smo je nazvali, polako oporavlja. Jako je preplašena, a kako ne voli izlaziti vani i obožava da gleda televiziju, zaključili smo da je sigurno bila nečiji ljubimac te je, iz toplog doma izbačena na hladnoću”, ispričao je taksista.
