Avantura nije njihov motiv, a razlog je gotovo uvijek nemaština, borba za goli život, puko preživljavanje ili plaćanje stanarine i studija. S obzirom na to da se mnoge djevojke odlučuju na ovaj korak upravo kako bi platile školarinu, većina od njih su, zapravo, uzorne studentkinje.
Za hrvatski list Express jedna od njih kaže da kolegama u amfiteatru uglavnom nije ni na kraj pameti bilo da djevojka koja sjedi pored njega vodi paralelan život.
Svoje usluge najčešće nude poslovnim ljudima u luksuznim hotelima, elitnim klubovima, na jahtama, zabavama zatvorenog tipa, iznajmljenim stanovima ali i u studentskim domovima. Klijente pronalaze na preporuku, internetu ali i preko oglasa.
Izvjesna Maja kaže da ima svoj stan i da usluge naplaćuje 130 eura po satu. Cijena za veče provedeno sa njom, od 11 uveče do 10 ujutru, klijent mora da izdvoji čak 700 eura.
Kako im policija ne bi ušla u trag, oglas ostaje aktivan tek nekoliko sati, najduže jedan dan, a onda se sklanja stari i postavlja novi u kome Maja više nije Maja već Elena. Policija ih teško pronalazi, a u policijsko-pravosudnoj statistici studentska prostitucija se kao takva ne evidentuje.
Svoju ispovjest o tome kako se već na prvoj godni studija bukvalno prodala za jednu zelenu majicu, a potom našla u vrtlogu prostitucije, ispričala je i 35-godišnja Istranka, nekadašnja studentkinja. Kako je kazala, počela da prodaje svoje tijelo kako bi platila školarinu, a zatim je, po sopstvenom priznanju, vidjela da lagodnije živi, pa se sve pretvorilo u pohlepu i čisto iživljavanje.
Danas za sve krivi svoje neiživljeno djetinjstvo u konzervativnoj sredini.
“Na studije sam došla kao pravo pravcato nevinašce. Odjednom sam se našla sama, daleko od roditeljske stege. Odmah sam uvidjela šta prijateljice rade i čime se sve bave kako bi došle od lagodnijeg života. Shvatila sam da i je sada mogu sve ono što ranije nijesam mogla ili smjela zbog okoline i sebe same. Pod svjetlima velegrada mogla sam da dotaknem i dno i nebo. Dotakla sam i jedno i drugo. Nebo sam takla zaljubivši se u dečka sramežljivog poput mene, koji me je ubrzo svojom brutalnošću bukvalno gurnuo na dno. Iz inata i osvete momku htjela sam da istražim da li su svi muškarci isti. Prvo mi se ponudio vlasnik mog omiljenog butika, tatin vršnjak. Što da vam kažem, on besraman, a ja popustljiva. Završila sam u njegovom krevetu. Nazad više nijesam mogla. Bio je to moj prvi seks naplaćen jednom zelenom majicom”, ispričala je bivša studentkinja.
Mušterije za seks je, kaže, pronalazila na preporuku ili na internetu, a među njima bilo je ljudi iz svih slojeva društva kojima novac nije predstavljao problem.
“Plaćali su mi za seks, a ja sam željela novac. Mislila sam da sanjam. Seks za novac to vam je pravi užitak poniženja. Znala sam da me iskorištavaju za novac ali vjerujte mi, ja se nijesam tako osjećala. Ja sam iskorištavala njih. Interes mojih klijenata je bio da dobiju moje tijelo. Moj interes je bio da ih ponizim što više i da im uzmem što više. Uzimala sam što sam više mogla. Nekad sam za pola sata znala da im izvučem i po 400 do 500 eura. Jedan klijent mi je dan prije njegovog vjenčanja platio 900 eura”, otkriva tajne “zanata” ova žena koja je željela da ostane anonimna.
Kako kaže, ne zna ni broj sa koliko njih je bila.
“U mojoj glavi je bio pravi pakao i košmar. Znala sam da za novac trčim od jednog do drugog i da se neću zaustaviti. Između klijenata uvijek sam imala onih pola sata za pripremu i to mi je bilo nekako najgore kada se ti suočiš sa tušem i sam sa sobom. Tada se užasno ružno osjećaš, jer pod tušem si sam. Pod tušem slijedi priprema za novu “bitku” za koju ne znaš da li su je izgubio ili dobio, ali ideš dalje i dalje. Prostitucija je kao droga”, priča bivša studentkinja i prostitutka koja je danas majka i supruga koja redovno ide u crkvu.
Prema njenim riječima, zaradila je dovoljno da sljedećih deset godina ne mora ništa da radi.
“Sada radim “normalan” posao. Zapravo, legalan”, kaže ova žena uz smijeh.
Najzastupljenije starosno doba žena u prostituciji je od 18 do 27 godina, pa se slobodno može reći da je riječ uglavnom o studentkinjama, procijenili su inspektori u MUP-u Hrvatske koji godinama rade na suzbijanju ove djelatnosti.
“Najlakši način da se dođe do klijenta su oglasi. Mali je broj eksplicitnih oglasa, pa je zato teško dokazati da je riječ o prostituciji. Eskort nije kažnjiv, samo moralno. Druga stvar je što se iza eksort pratnji krije prostitucija, ali mi smo nemoćni. Ne možemo da dokažemo da je neko primio novac za seks, osim ako sam to ne prizna, a to se nikad ne događa. Onaj ko daje novac, po važećim zakonima ne čini nikakvo krivično niti prekršajno djelo, a neće ni da svjedoče. Prostitucija je teško dokaziva”, objašnjavaju iz MUP-a.
Prema njihovim “profilima”, eskort dama mora da bude atraktivna, obrazovana i zabavna koja za susret dobije, u prosjeku, oko 1.000 eura. Za razliku od njih, takozvane uličarke, “rade” i za kutiju cigareta ili pedesetak kuna.
“Djevojke studentkinje počinju često uz podršku drugarica koje im objasne da je to dobro, da se brzo i puno može zaraditi. Većina njih ubrzo upadne u ralje makroa i povratak je težak. Kako bi mogle da podnesu nekoliko muškaraca na dan, one koji im nijesu privlačni, koji su im odbojni, pribjegavaju alkoholu i drogama. Većina njih bez stimulansa taj posao ne može da radi. Prostitucija nije samo prodaja tijela, na kraju je to puno veće zlo”, upozoravaju inspektori.
