Video: Ljubitelji italijanske Cucine Romagnole imaju svoj hram

Razgovor o hrani obično povede onaj ko je najviše gladan u društvu. Jednom prilikom, to sam bio ja. Rastegnuli smo priču o kulinarijama od Francuske, preko Argentine do Kine, da bi se na kraju skrasili u našem komšiluku - Italiji.

Sa mojom opaskom da u Podgorici dobru pastu jedem jedino kad je pripremljena  u “domaćoj radinosti“, te da u restoranima često biva prekuvana i uglavnom prosječna, nije se složila moja prijateljica, nekadašnji rimski student. 

“Uglavnom je tako, ali postoji ovdje jedno mjesto - pravi italijanski restoran sa rimskom kuhinjom“, kazala je oduševljeno i započela inspirativnu priču o restoranu Sempre. Sa strašću je pričala o domaćim, ručno pravljenim tagliatellama, raviolima, tortellinima, agnolottima, gnocchima, strozzapretima, ribi i morskim plodovima, tako da je cijelom društvu pošla voda na usta. Svi smo vjerovali njenom delikatnom ukusu, znajući da je istinski ljubitelj dobrog zalogaja i dobra kuvarica. “Biftek pripremaju svjež isto kao u Italiji - nije iz marinade“, nije prestajala sa pričom...

Prolazeći ulicom Stanka Dragojevića par mjeseci kasnije, ugledao sam tablu Sempre, sjetio se priče i odlučio da uđem. Restoran bješe prazan, osim konobara koji je za šankom polirao čaše. “Radimo tek od podne, ali slobodno uđite i sjedite“. Bilo je 11:30. Počeh da listam meni uz bočicu bijelog vina, slušajući pjesmu Unica dona per me Alana Sorrentija, koja me je podsjetila na bezbrižne  osamdesete. 

Restoran od nekih pedesetak mjesta, djelovao je veoma uredno i prijatno. Nisam mogao a da ne primijetim veliki izbor vina - za svačiji ukus. Od predusretljivog konobara saznajem da se zove Miljan i da je zapravo jedan od suvlasnika zajedno sa kuvarom Mladenom, koji je specijalizirao kulinarstvo u Italiji, i konobarom Rašom. Postao sam radoznao.

Odmah se rasprela priča o hrani, vinu i anegdotama sa gostima. “Jelovnik redovno osvježavamo novim jelima i nikada ne spremamo hranu unaprijed, jer za dobar kvalitet je neophodna najbolja sirovina, tako da njenom odabiru pridajemo izuzetnu važnost”, bile su Mladenove riječi. “Italijani su nam stalni gosti, hrana im se dopada i često dobijamo komplimente da je nešto što su ovdje probali bolje nego kod kuće,” dodaje Miljan kroz iskreni osmijeh. 

Kroz priču saznajem da je jedan od najpoznatijih posjetilaca restorana Sempre bio Bud Spencer, poznati glumac akcionih filmova i špageti vesterna, koji je tokom snimanja filma Pjevajući iza paravana konstantno uživao u hrani ovog restorana. Tako saznajem i da je za vrijeme objeda, zbog svojih gabarita, koristio stoljnjak umjesto salvete. Jedan sredovječni Italijan bio je iznenađen kada je na Sempre meniju ugledao Tortellini in brodo. Nakon kušanja pomenute supe, oduševljeno je izjavio: „Moja baka je kuvala istu“. Od tada je redovan gost, potvrđuje Rašo.

Od svih tih sjajnih priča, ogladnio sam. Nakon par konsultacija sa kuvarom, odabrah kombinaciju crnih flambiranih špageta sa gamborima i tikvicama uz bijelu pastu sa vongolama. U međuvremenu, restoran je počeo da se puni. Pjesma Napule e Pina Danielea jedva se čula od žamora Italijana koji su ulazili u restoran. Odmah je bilo jasno da su domaći. „Ovo su stalni gosti. Rijetkost je da Talijani promaše Sempre kada dođu u Podgoricu”, reče Miljan odlazeći da primi porudžbinu.

Grickajući bruskete sa svježim bosiljkom, paradajzom i crnim maslinama, razmišljao sam o ljubavi i posvećenosti ovog tria poslu. Tri je magičan broj, a takva je bila i pasta kojom sam bio poslužen par minuta kasnije. Sjajna kombinacija dobro posloženih ukusa. Flambirane crne špagete „obojene“ mastilom od sipe i bijela pasta sa vongolama; poznata tekstura ručno pravljene paste; aromatično, svježe mediteransko bilje i plodovi mora - pun pogodak za neplanirani užitak.

“Desert je uvijek na kuću. Šta želite?” upita Rašo. Nažalost, nisam imao vremena da se zasladim, ali sam im kazao da su dobili još jednog stalnog gosta. Putem sam pomislio na moje prijatelje i njihovu radost kad im budem ispričao gastro epizodu iz restorana Sempre. Već sam isplanirao sljedeći odlazak u moj novi omiljeni restoran. Razmišljam: „Šta poručiti drugi put?“ Slatke muke. 

M.S.