“Postati bogat i slavan me nikada nije interesovalo. Jedina stvar do koje mi je stvarno stalo je gluma. Potekao sam iz Bronksa, a slava me je zatekla nepripremljenog. Poslije ‘Kuma’, nisam znao šta me je snašlo. Nisam više znao ko sam, žene su spavale ispred mojih vrata…”, ispričao je slavni glumac u intervjuu za francuski magazin Pari Meč.
Njegova ljubav za glumu i scenu datira još iz doba kada je kao gimnazijalac vidio “Galeba” Antona Čehova.
On, ipak, ne želi da se prisjeća prošlosti.
“Živim u sadašnjem trenutku. Živim u svojoj glavi. Gdje god da se nađem, imam osjećaj da sam samo u prolazu”, rekao je Paćino osvrćući se u gotovo praznoj kući u Los Anđelesu koju je iznajmio da bi bio bliže blizancima Antonu i Oliviji nad kojima dijeli starateljstvo sa bivšom partnetkom Beverli D’Anđelo.
“Već osam godina živim ovdje, ali se nikada nisam uselio jer svakog dana sebi kažem da ću otići. Moja djeca su moj život, ali moj dom je Njujork, tamo su moje uspomene. Ovo ovjde je nešto drugo”, naveo je on.
Paćino je govorio i o svom novom filmu “The Humbling” u kom tumači postarijeg glumca koji zapada u depresiju jer više nije u stanju da igra na sceni.
“To je priča koja govori o teškoći razdvajanja umjetnosti od života. Glumac ispražnjen od emocija je nešto poput pisca koji se blokira pred praznim papirom. Često i sam razmišljam o pustoši koje starost donosi. Ali, ipak, ne bih rekao da je ovo autobiografski film. Možda djelujem umorno, ali svakako ne i deprimirano!”, rekao je 74-godišnji glumac.
Kako bilo, Paćino će zauvijek ostati upamćen kao Majkl Korleone iz “Kuma”, Toni Montano iz “Lica sa ožiljkom” ili Frenk Slejd iz “Mirisa žene”.
Paćinu to ne smeta: “Ne žalim se, moglo je da bude i gore”.
