Brega: Kusta je duhovit čak i kad me pljuje!

O sukobu sa popularnim Kustom nikada nije govorio javno, iako je u prošlosti umio opako da odgovara ljudima. 

“Kusta kad me pljuje zna čak biti nekad i duhovit. Ja mu želim dobro. Ne znam da li on meni želi dobro, ali ja njemu želim. Bio mi je kum na vjenčanju, i ja ne mogu da se dovedem u stanje da javno za kuma kažem nešto loše mada bi možda mogao to uraditi i bolje od njega”, rekao je Bregović za Nedeljnik.

Kaže da ih svijet neće pamtiti po tome šta je ko rekao.

“Pamtiće njega šta je od filmova režirao i šta sam ja od muzike snimio. A to ko je šta rekao, to ne traje ni to jedno popodne i moguće da će mu biti čak jednom i žao zbog toga. Zbilja smo uradili tri dobra filma koja markiraju ovu kinematografiju elegantno i lepo. Ja bih volio da je on i sada napravio dobar film. Pretpostavljam da mu i oni koji ga ne vole žele da je to dobar film. Jer svi bi voljeli da on napokon napravi dobar film”, iskren je Brega. 

U velikoj ispovijesti Bregović je govorio o svoja dva pokušaja da se uključi u politiku.

Kaže da je prvi put aktivno ušao u politiku kada je, sa svim tamošnjim intelektualcima, u Sarajevu podržao stranku Ante Markovića, s ciljem da se spriječi rat. Drugi put se u politici nakratko pojavljuje kada ga je Đinđić pozvao da se obrati studentima na protestima protiv Miloševićeve krađe glasova.

“Poznavao sam ga, dolazili smo kući jedan kod drugoga. Družile su se naše porodice. Vodio sam ga u ciganske kafane. Vodio sam ga u neku zadimljenu cigansku kafanu blizu željezničke stanice. Volio je da ide sa mnom. Naravno, nijesam imao stav prema njemu samo kao prema nekom premijeru jer, kad s nekim provedeš noć u kafani, on ti nije samo premijer”, priča Bregović. 

U razgovoru za Nedjeljnik govorio je i o posljednjoj turneji Bijelog dugmeta, o susretu sa Titom, o tome da li je Dugme bilo državni projekat vođen iz Udbe, o provokativnim političkim porukama i kako je prošlo okupljanje “dugmića” shvatio kao svoj Rambuje, kako su ga hvatali za gušu zbog Miloševića, o Miloradu Vučeliću, kokainu, ali i o tome zbog čega su za Boru Čorbu samo ljubavne pjesme i kako se u jednom trenutku panično uplašio siromaštva pa prekrajao sakoe i kako se promijenio njegov odnos prema godinama, smrti, održavanju mladosti, pa i drogi.