DN: Iste večeri, nešto prije vašeg nastupa u Podgorici biće predstavljena knjiga: “Crnogorska pop-rok muzika 1954 – 1991” autora Željka Milovića. Da li ste možda upoznati sa nastajanjem antologije i čuli ranije nešto o autoru?
Cukić: Da. Poznajem Željka i čak sam bio recenzent jedne od njegovih prethodnih knjiga. Drago mi je što se tako ozbiljna i posvećena osoba prihvatila ovakvog zadatka. Planirao sam da u Podgoricu dođemo veče prije koncerta, pa se nadam da ću na vrijeme završiti tonsku probu i stići na Željkovu promociju.
DN: Koji od crnogorskih bendova je ostavio poseban utisak na vas u nekom ranijem periodu, iz “zlatnog” vremena rokenrola?
Cukić: Ja sam fanatik Frenka Zape i naravno da je za mene najzabavnija bila pojava Rambo Amadeusa, ne samo u odnosu na crnogorsku scenu već i uopšte. Sa malo starijim muzičarima, prijateljima iz vremena kada smo zajedno počinjali, bio je uvijek problem u tome da istraju i pokušaju da svoj zvuk prenesu široj publici. Izuzetak je bio Makadam koji je postigao lijep uspjeh na pop sceni. Sa muzičarima koji žive u blizini mora uvijek je problem što ih povuče sigurnost “tezgarenja” pa se tu mijenjaju postave… Vjerovatno je to razlog što tako veliki broj izuzetno talentovanih rok muzičara nije našao put do velike scene.
DN: Nedavno ste objavili fotografiju sa nikšićke Rock parade 70′ godina? Kakva su sjećanja na taj period, neka anegdota?
Cukić: Bilo je to za sve nas prelijepo iskustvo koga se rado sjećamo. Prije svega, entuzijazma svih prisutnih… i publike i muzičara… onda druženja, besanih noći kroz beskrajne razgovore o muzici… neki od ljudi koje sam tada upoznao ostali su mi prijatelji za cio život. A bio sam klinac… još sam išao u gimnaziju. Bio sam u Nikšiću kao član grupe Tilt, zajedno sa Cveletom iz današnjih Instruktora i sjajnim gitaristom Dudom Bezuhom.
DN: Prošlo je već neko vrijeme od posljednjeg spota i singla, da li se nešto kuva u vašoj muzičkoj kuhinji? A literarnoj?
Cukić: Imam puno novih pjesama, ali osluškujem nekako pravi trenutak za objavljivanje. Kompilacijski album “Priče o ljubavi” se još uvijek dobro prodaje. Upravo je doštampan još jedan tiraž. Nama, ljudima “iz prošlog vijeka” malo je problem da se snađemo u novim vremenima u kojima muzička industrija počiva na nekakvim potpuno drugačijim pravilima. Što se literature tiče, preveo sam autobiografiju Bilija Ajdola koja bi uskoro trebalo da se pojavi u knjižarama.
DN: Da li je u planu neka muzička saradnja?
Cukić: Gostovao sam nedavno na snimanju albuma bluz grupe Point Blanc. Legendarni Crnke je napisao odlične pjesme i otpjevao ih, kao i uvijek, na engleskom, a onda pozvao galeriju gostiju da uradi verzije na našem jeziku. Biće to jedno veoma zanimljivo izdanje.
DN: Kako gledate na takmičenja poput X Faktora, koja otkrivaju talentovane mlade pjevače, ali ne daju priliku za predstavljanje sopstevnih numera i takav način razvoja?
Cukić: Ne volim tu pojavu, jer jako malo vode računa o tim mladim ljudima kada se takmičenje završi. Ostave ih na cjedilu i ne brinu o njihovim karijerama. Tako se mnogi, zaista talentovani pjevači lako razočaraju.
DN: Bili ste u žiriju koji je birao pjesmu Srbije za Eurosong. Kakav je utisak na vas ostavila crnogorska numera?
Cukić: Odličan! Dao sam mom prijatelju Knezu najvišu ocenu sasvim čiste savjesti. Mislim da je odlično otpjevao, pjesma je prava evrovizijska, sa primjerenom količinom upliva narodnih motiva. Izveli su je na svom jeziku… cjelokupno izvođenje je bilo veoma upečatljivo.
DN: Dva dana nakon vas, u Podgorici će nastupiti Zdravko Čolić. Malo je poznato da ste vi prvi otpjevali numeru “Ti si mi u krvi”. Kada je to bilo i kako je došlo do toga?
Cukić: To je bio demo snimak. Kornelije Kovač, autor te pjesme, bio je tada producent drugog albuma moje grupe Bulevar. Zamolio me je da mu otpjevam demo za Zdravka, jer je mislio da će se njemu pjesma više dopasti ako je čuje u mom izvođenju. Tekst je bio nešto drugačiji koliko se ja sjećam, ali to je sjajna balada i verujem da bi se Čoliću dopala i da je Kovač sam otpjevao.
DN: Na kraju, poruka za podgoričku i tivatsku publiku?
Cukić: Volio bih da se vidimo u što većem broju. Bend i ja se spremamo za vesele, zabavne nastupe. Znam da ćemo mi uživati, pa se nadam da to prenesemo i na publiku.
