“Opominjuća je činjenica da su mladim ljudima nekada uzori dominantno bili sportisti, glumci, a sada njihovo mjesto sve više zauzimaju starlete, kriminalci”, istakao je za Vikend novine psiholog Ivan Brajković.
Nada je, ipak, umrla prva – “Maldivi”, “Parovi” i “Farma” opet potvrđuju da od lošeg uvijek ima i ono lošije. Ono rijaliti. Ono što publika, nažalost, žarko želi.
Tako su nam ponudili reanimaciju onih za koje smo mislili da nas više neće mentalno vrijeđati – persona okovanih pse udonimima, pardon, oni ih nazivaju “umjetničkim” imenima, kao što su Atina Ferari, Maca Diskrecija, Ivana Elektra, Matora, Tijana Ajfon, Mimi Oro, Zmaj od Šipova… Nalik mitskim bićima. Okovani silikonskim umecima i podstaknuti armijom “fanova” na društvenim mrežama, ti antijunaci prikovali su (ne) djelima dobar dio regionalne javnosti za fotelje i TV prijemnike. Porazili su društvo.
Psiholog Ivan Brajković u razgovoru za Vikend novine objašnjava kao ljudsku potrebu da gledaoci porede ponašanje sa drugima i tako pomisle da su idealni, uz mogućnost identifikacije, pronalaženja uzora…
“Mnogi ljudi kada uporede ponašanje sa drugima pomisle: “Pa vidi kako se ONI ponašaju, ja sam sjajna osoba”, pa makar to i nije istina, iz ljudske potrebe da budu idealni, a da je krivica u drugome. Ljudi se na taj način rasterećuju ambivalentnih osjećanja, jer tu se odmah zna ko je dobar, a ko loš, a u loše se projektuju lične tenzije i ljudi sa zapravo razrješavaju unutraš- njih negativnih ekscitacija, tj. sva negativna osjećanja guraju u loš objekat. Sa druge strane, te emisije imaju svoju ciljnu grupu, ljude koji bi sve dali da izađu iz anoni mnosti. Zato se i identifikuju sa onima koji su poznati, samo na osnovu toga što prave budale od sebe”, razotkriva psiholog, napominjući da gledanost takvih formata možemo dovesti u vezu sa strukturom publike.
“Ako je auditorijum koji ih prati značajan, to znači da je dobar dio populacije prost, neobrazovan, ne razmišlja, a svoje želje ostvaruje kroz tu vrstu spektakla, jer su upravo te strukture sklone primitivnijim mehanizmima odbrane, gorenavedenim”, smatra Brajković.
Posljedice će, tvrdi Brajković, biti vidljive u budućnosti. “Nasilje, psovke, vulgarnosti, a sad već i javni, ogoljeni, eksplicitni seksualni sadržaji uživo pred kamerama, upozoravaju da se podiže prag, publika se privikava i kao narkoman koji želi sve veću dozu, želi sve više i više senzacije, te se postavlja pitanje gdje su granice svemu tome. Takvi sadržaji, naravno, daju veoma loš primjer, jer ih mlade osobe upijaju kao poželjne modele ponašanja, iako većina rijaliti programa na jednom mjestu okuplja sav socijalni talog. Opominjuća je činjenica da su mladim ljudima nekada uzori dominantno bili sportisti, glumci, a sada njihovo mjesto sve više zauzimaju starlete i kriminalci. Najmlađima nedostaju uzori u srećnim, zadovoljnim i običnim ljudima, ljudima koji rade ono što vole, imaju svoje prijatelje i partnere, savladavaju svakodnevne probleme (jer problemi nikoga ne mimoilaze)”, objašnjava psiholog”, dodao je on.
Prema njegovim riječima upravo je pažnja publike potvrda postojanja za negativne junake ove priče – dok gledanost bude na nivou, nove Stanije i Mace nizaće se kao na traci, a ne nazire im se kraj ni ukoliko pažnja krene silaznom putanjom. Pa, gdje se onda krije rješenje?
“Ako ih neko ne gleda, onda oni osjećaju da ne vrijede kao ličnosti, pa na sve načine i ne prezajući ni od čega pokušavaju da budu u prvom planu. Istina je da nas rijaliti sadržaji i njihova promocija vode u duhovnu i moralnu propast. Jedina razumna mjera bi bila ukidanje svih pomenutih bestidnih sadržaja, dok bi na njihovo mjesto u udarnim terminima trebalo da dođu kulturni, dječji i porodični programi. Mediji bi trebalo da budu u funkciji promocije, a ne rušenja porodičnih vrijednosti i morala”, jasan je Brajković.
Imajući u vidu da je sve manje razumnog u našoj svakodnevici, a da nas po svemu sudeći očekuje novi talas rijalitija, rješenje moramo potražiti na drugoj strani zarad onih koji tek dolaze. Jer, poražavajuće djeluje podatak da kada ukucate Zmaj od Šipova na najvećem internet pretraživaču Google “iskoči” 540.000 pronađenih rezultata, dok Branko Kockica, doajen uz koga su mnogi mališani odrastali, “vrijedi” skoro duplo manje.
Psiholog apeluje na roditelje da ne dozvole odrastanje djece u nakaradnom okruženju.
“Sa te strane, mi kao društvo u cjelini moramo napraviti jedan novi diskurs u cijeloj toj priči, jer kao što je Dostojevski rekao “Ljepota će spasiti svijet”, mislim da je u ovom momentu važno shvatiti da nam djeca odrastaju u svijetu ružnog i nakaznog, neprirodnog… I kao da žure da što prije odrastu. Stoga, treba učiniti nešto da djeca zavole život, ponuditi im smisleno angažovanje, po moći im da razviju svoje potencijale kroz različite hobije i aktivnosti, da strukturiraju i popune svoje vrijeme i društveno angažujući sebe da otkrivaju radost i smisao života sa drugim ljudima, jer jedino razvijen unutrašnji život može ponuditi istinsku radost i slobodu. Slobodan čovjek, koji uvek postupa po savjesti, neko je plemenit, odgovoran i hrabar, spreman na odricanje i žrtvu za drugoga”, zaključuje Brajković.
U Srbiji je do juče 99.000 ljudi potpisalo onlajn peticiju za ukidanje emitovanja rijaliti programa. U Crnoj Gori slična inicijativa ne postoji. I ne treba da postoji. Mnogo je jednostavnije prosto “preskočiti” preko kanala na kojem je rijaliti. Jer, vitez Koja, sunđer Bob, dobar film, kviz ili fudbalska utakmica uvijek su bolji izbor od Stanije i Zmaja od Šipova.
