Muzika film i TV

Šerbedžija: Za Hrvate nijesam dovoljno Hrvat, za Srbe nijesam Srbin

U emisiji “Šerbedžija, brionski razgovor”, emitovanoj sinoć na RTS-u, poznati glumac Rade Šerbedžija (70) govorio je o svojoj karijeri u Jugoslaviji i slavnim prijateljima, zašto ga otac nikada nije prihvatio kao glumca i kako je preživio rat.

Rat u Jugoslaviji ga je, kaže, mnogo pogodio.

“Rat u Jugoslaviji niko nikada od nas nije mogao ni da sanja, jer smo mislili da imamo najbezbjedniju, najbolju i najpravedniju zemlju na svijetu. Normalno je da u takvoj situaciji imate strašne nedoumice i da vas sve to traumatizuje. Za Hrvate nijesam dovoljno Hrvat jer nijesam Hrvat, a za Srbe nijesam dovoljno Srbin jer sam Srbin iz Hrvatske. Šalim se, ali je negdje blizu istine. Nijesi mogao ostati netaknut i nedirnut ako nijesi izabrao stranu. Tada si na vjetrometini gdje obje strane pucaju po tebi. To se meni upravo dogodilo. I zato sam otišao”, iskren je Rade.

Navodi da od tada ne nailazi na razumijevanja u svim tim novim državama.

“Opet zbog jednog jedinog razloga a to je što ni tada ni danas ne želim da odabrem stranu. Ne pristajem na podjele. Moja strana je otvorenost prema svijetu. Za mene je nacionalni osjećaj, naravno, važna stvar, i kako kaže Tesla osjećam duboki ponos prema svom srpskom rodu i duboku ljubav prema svojoj najužoj domovini Hrvatskoj, gdje sam rođen. Isto tako, osjećam duboku zahvalnost i pripadnost tom čudnom, velikom, različitom svijetu koji živi na zemaljskoj kugli. Osjećam da ljubav i razumijevanje i prijateljstvo prema nekom čovjeku sa Novog Zelanda i iz Hrvatske može biti isti. Možda sam lud, možda tako ne treba, ali to je moje osjećanje svijeta i gotova stvar. Srećan sam zbog toga iako znam da bi mi bilo mnogo lagodnije da se priklonim bilo kojoj politici, dobio bih mnogo više novaca i za film koji snimam i predstavu koju radim ali to mi nije važno”, priča Šerbedžija. 

Za glumu se odlučio slučajno, iako je najprije htio da studira književnost, jer je pisanje pjesama bila njegova prva ljubav.

“Moj otac Danilo je bio užasno protiv toga da se bavim glumom, ni dan danas nije zadovoljan što sam glumac. Iz protesta me nikad nije gledao ni u pozorištu, ni na filmu ni na televiziji. Pitao sam ga prije godinu dana “Ajde, boga ti, pogledaj, napravio sam nešto u svom poslu, zadovoljan sam, mislim da sam ispunio neke svoje snove, mislim da dosta ljudi cijeni to što radim, a imam i nešto para, više nego doktor, pošto je njemu cilj bio da budem doktor ili arhitekta. Šta još imaš protiv?”,  A on mi kaže, “Rade, mnogo se mučiš”.

Prema njegovim riječima, cio život se trudio da živi normalno.

“Odavno sam sebe demistifikovao kao neku vrstu poznate osobe i glumca. Davno sam to prošao. Slava mi nikad nije udarila u glavu niti mi je bila važna, uvijek sam htio biti običan i prisan sa ljudima. Kad sam u Zagrebu bio najpopularniji, da bih sve to poništio, uđem u prodavnicu da kupim hljeb i ako me neko pita za film, ja njega pitam da li je oženjen i šta ima kod njega. Ljudi vole da govore o sebi a ja uživam u tome. Tako mi je mnogo lakše. I sa zvijezdama u Holivudu se trudim da budem običan i jednostavan. Ne trudim se da na bilo koji način tražim pažnju ili poznanstvo i upravo zbog toga često mnogi od njih žele sa mnom da se druže”, konstatuje slavni glumac. 

Send this to a friend