Volio bih da ovaj san i dalje traje

Podgorički vunderkind, kako su inostrani portali oslovljavali Aleksića, dogurao je do 9. stepenika popularnog takmičenja, a pred njim su još dva najteža izazova do toliko željenog cilja plasmana u polufinale nadmetanja, pišu Vikend novine.

Iza Aleksića su brojne odlično odrađene interpretacije poznatih numera i pohvale žirija, a vrijeme je, prema Jovanovim riječima, toliko brzo proletjelo da mu i dalje sve što se dešava van vrata porodičnog doma izgleda kao san. 

“Kada se osvrnem na početak i moj prvi nastup nijesam ni sanjao tada o ovolikom uspjehu. Vjerovao sam da se mogu publici i žiriju predstaviti u najboljem svjetlu, ali nijesam mogao ni zamisliti da će popularnost doći u ovolikoj mjeri. Sve mi izgleda kao san. Najbolje u tom snu su prijateljstva koja sam stekao i volio bih da taj san još traje”, dječački iskreno priznaje Aleksić.

Učenik Osnovne škole “Sutjeska” ne bježi od uloge jednog od favorita za visok plasman u takmičenju koju mi je dodijelio stručni žiri, ali dodaje da s porastom ambicija ruku pod ruku ide i veća odgovornost.

“Prvim nastupom s numerom Čolića sam dobio naklonost publike i žirija, tako da se nakon njega od mene očekuje da ostanem na tom nivou ili da budem još bolji. Kako takmičenje odmiče naravno da ambicije rastu. To što me mnogi smatraju favoritom ponekad je teža okolnost jer zahtijeva još više angažovanja u pripremi. Od favorita se očekuje da uvijek da svoj maksimum i da bude na visokom nivou”, svjestan je tematike pjevač, koji s lakoćom ističe najvoljenije nastupe, ali nam otkriva i način pripreme za iste.

“Svim nastupima sam zadovoljan, ali ako bih morao da izdvojim neke to su interpretacije Majkla Džeksona ‘Who is loving you, Čolićeva ‘Glavo luda’, kao i kompozicija grupe Queen ‘The show must go on’ iz prošle emisije. Pripreme se sastoje u vježbanju s mentorom Veselinom Frenkijem Bogićevićem četiri puta sedmično, koji mi osim tehnike pjevanja poklanja puno ljubavi i pažnje”, zahvaljuje na pomoći Jovan.

Napredak u vokalnom smislu se kod Jovana odavno naslućuje iako se ovim poslom bavi tek dvije godine, a pjevač je unaprijedio i scenski nastup tako da na bini sve pršti od energije, čak i kada ga fanovi iznenade ubacivanjem poklona.

“Povećao mi se opseg glasa i mnogo bolje pjevam visoke tonove. Mnogo se slobodnije krećem na sceni, mada sam opuštenost i kontakt s publikom stekao na mogobrojnim festivalima na kojima sam nastupao”, objašnjava on.

Aleksić je svjestan činjenice da će o njegovom eventualnom plasmanu u polufinale odlučivati žiri, a zadovoljan je dosadašnjim odnosom sa mentorima, iako su nekada oni prilično oštri u komentarisanju.

“Svaka pohvala prija, ali i kritika djeluje. Članovi žirija su tu da nam skrenu pažnju ako nešto nije dobro, da to ispravimo i budemo još bolji. Oni imaju veliko iskustvo u muzici. Sve ih podjednako cijenim, ali ako bih morao nekoga da izdvojim to su Hari Mata Hari i Leontina”, priča Aleksić, uz napomenu da mu ne smeta kada žiri pojedinim njegovim suparnicima “podigne stolicu” i prije nego što zapjevaju.

“Vjerovatno tako odreaguju na kompoziciju koju i privatno slušaju, koja im se dopada. Pretpostavljam da žele da uživaju u cjelokupnom nastupu, ali isto tako tokom izvođenja kompozicije mogu da se spuste. U tome ne vidim ništa loše, naprotiv, to još više treba da motiviše drugara koji je na sceni da do kraja izvođenja da svoj maksimum i zadrži člana žirija na stolici”, jasan je pjevač.

Jovan stoji čvrsto za zemlji, svjestan da bi potencijalni neuspjeh mogao doći, ali ga sigurno neće pokolebati.

“I ovo do sada što sam postigao je veliki uspjeh. Plasman u polufinale zavisi od mene i žirija, a o pobjedničkom postolju svoje mišljenje glasanjem daće publika”, navodi mladić, a upravo je publika adut na koji računa.

“Osjećam podršku na svakom koraku. U školi, u gradu kada izađem sa roditeljima. U velikom broju žele da se slikaju sa mnom, bodre me i kažu da navijaju za mene”, zadovoljno konstatuje Aleksić.