U osvrtu na emotivno ukrašeno djelo i aktuelan društveni momenat, Dragojević ekskluzivno Vikend novinama navodi da je čari kafane, koju je često napuštao bogatiji za novu ideju, s njegovim Džibom sada osjetio u toplini doma mir u duši i pobjednički karakter usmjerili su dvojac ka cilju, a zadovoljiće se tek kada pjesmama vrate slušaocu vjeru u narušeni kult familije, kada okrenu leđa otuđenosti i pogledaju se u oči.
Dugo je vladala tišina na relaciji crnogorski mediji Oliver Dragojević. Poznat po tome da nije ljubitelj druženja pred kamerama i diktafonima izuzev u specijalnim prilikama, legendarni hrvatski muzičar jedan je od rijetkih koji je s uspjehom izmicao našem novinarskom peru. I ne samo našem.
Držao se one da sve što ima reći možete čuti u njegovim numerama, što nije daleko od istine. Ipak, Vikend novinama pošlo je za rukom da pomenutu tišinu prekinu u trenutku kada je to možda najslađe i najpotrebnije, cijeneći poruku koja će nadjačati tišinu. Onda kada je novi album okupio “Familiju” za istim stolom. U pročelju su “otac i sin”, Oliver i Džiboni, a na trpezi 10 priča s dodatnim pečatom saradnika Vlatka Stefanovskog, Miroslava Tadića, Matije Dedića, Stivija Stivensa (svojevremeno sarađivao s Majklom Džeksonom)…
Sve je napisao Džibo “Onako od oka”, “Bella figura, bella pitura” “Nisi više moja bol” i “Udica” pripali su njemu, “Gdje to piše?”, “Kad sam nasamo s njom” i “Za tvoje dobro” zgrabio je Oliver, a zajedničkim snagama otpjevali su numere “Sreća” i “Moja si kuća”. Dok publika lagano uči stihove pomenutih numera, Dragojević Vikend novinama onako šeretski dobacuje da ovog puta kafana nije bila mjesto stvaralačkog poprišta, već je Džibo s idejom o albumu u mislima došao k njemu u dom u Veloj Luci, koju je svojevremeno opjevao.
“Priča je nastala spontano, onako kako dolikuje prijateljima. Džibo ti je došao kod mene s projektom, sve je napravio, smislio… Brzo smo se dogovorili. Vidi, ja Džiba znam odmalena. On je napisao puno mojih pjesama, ‘Cesaricu’, ‘Dobro jutro, tugo’, ‘Brod u boci’… Evo i sada pjevam njegovu ‘Kad sam nasamo s njom, a on pjeva jednu moju staru od Runjića. Poznavao sam i njegovog oca. Džibo je bio i ostao je dio moje familije. Tako često pričamo o moru, o pjesmama… Birali smo kome šta više leži od novih pjesama dok smo snimali”, prisjeća se Oliver stvaralačkog procesa.
Naravno, dvojac je kuću izgradio na ljubavnim temeljima jasno je da se u tim vodama najbolje snalaze, o tome svjedoči na desetine numera, albuma… Ipak, osim one prosto-složene veze između muškarca i žene, fokus je ovog puta bio i na razgranatom porodičnom stablu. Oliver cijeni da nijesu previše pametovali u motivacionom polju, a ideja vodilja bila im je kako pjesmom skrenuti pažnju na izblijedjeli kult porodice, zajedništva… Tragično je, kaže Oliver, breme vremena čiji smo svjedoci.
“Tema je od početka bila tu, a pogodili smo i karakter. Svakako nijesmo otkrili ništa novo. Mi smo ljudi koji poštuju familiju. To nam donosi ravnotežu, mir u duši. A toga ljudima fali najviše. Otuđenost? Niko se više ne gleda u oči, niko nema vremena. To nije pošteno i to je veoma tužno”, upozorava doajen muzičke scene.
Premijeru van okvira zvanične promocije do sada zabilježila je Oliverova “Gdje to piše”, za koju je nedavno objavljen i spot, a pjevač vjeruje da će uskoro publika moći da uživa i u ostalim numerama, čak i na koncertima.
“Biće mi drago ako je na koncertima budemo zajedno pjevali. Znate, organizacija tih koncerata je veoma težak posao. Dok izaberete pravo mjesto, dvoranu, prostor… Velika je to svita s nama, muzičari, produkcija. Potrebno je dosta truda, baš ovih dana razmatramo opcije u Hrvatskoj, Ljubljani…”, ističe Dragojević.
Nastup u Crnoj Gori nije opcija
Iako se prethodnih dana na podgoričkim ulicama u formi spekulacija moglo čuti da u je pripremi veliki koncert Olivera Dragojevića u glavnom gradu, što bi predstavljalo presedan imajući u vidu njegovu svima poznatu odluku da ne nastupa na teritoriji Srbije i Crne Gore, pjevač neće promijeniti stav. Nastup bi sigurno usrećio mnoge njegove poštovaoce, prijatelje iz naše zemlje poput Sloba Kovačevića s kojim je sarađivao ranije. Ali…
“Nastupi u Crnoj Gori za mene nijesu opcija. Džibo je mnogo aktivniji na tom polju, on će vam sigurno doći”, zaključio je Dragojević.
Da li ste znali…
Kada je Oliver imao pet godina otac mu je darovao usnu harmoniku, a s vremenom je naučio svirati klavir, klarinet i gitaru. Od sredine ‘60-ih pjevač je i orguljaš splitske grupe Batali, u kojoj stiče lokalnu popularnost na plesnim večerima u Dioklecijanovim podrumima, pa mu Zdenko Runjić ukazuje povjerenje kao interpretatoru njegove pjesme “Picaferaj” na festivalu zabavne muzike Split 1967. Oliver je bio i laureat prve dodjele Hrvatske diskografske nagrade Porin, koju je obilježila njegova izvedba Džibonijeve “Cesarice”.
