“Počeo sam pisati zbog loših novinara, učinilo mi se da mnogo bolje pričam nego što oni bilježe, onda su me Sloba i njegova družina potpuno skinuli s televizije i medija, a Oni Naši su poslije nekako zaboravili da me vrate. U međuvremenu su došli još i Ovi, koji me sasvim izvjesno neće kandidovati za Medijsko lice godine, ali više nije ni važno. Za dvanaest godina, koliko sam bio “skinut”, ukapirao sam da mogu i bez medija. Oni koji me dosad znaju, znaju me, a oni koji me još ne znaju i bolje da me ne znaju. Da ne potežem ponovo Broj Jedan, ali malo sam prestar da dijelim ulaznice u jutarnjim programima, lijepim plakate sa svojom facom po nadvožnjacima i fotošopiram se na fotografijama za društvene mreže”, kazao je Balašević za Jutarnji.hr.
Evo šta kaže na pitanje novinara da li region “ide u Honduras”:
“Natjerali ste me da ponovo citiram svog omiljenog kantautora, ali u “Tri poslijeratna druga” postoji pasus o tome da je nekad, dok smo rasli, najveća uvreda za nas bila kad bi “mračne emigrantske sile” našu domovinu nazvale vještačkom tvorevinom, a kad smo odrasli, najveća uvreda za nas je bila to što smo shvatili da je to istina. Moja domovina danas se naziva Region, u kojoj su svi Regionari otišli u Honduras na svoj način. Ironično ili ne, jednom su me nazvali posljednjom jugoslavenskom zvijezdom, ali činjenica je da se među mojih posljednjih desetak koncerata mogu nabrojati i Skoplje i Maribor… Pokušali su nedavno da me isprovociraju pitanjem zašto se ne izjašnjavam o Kosovu pa sam ih podsjetio da sam “Ne lomite mi bagrenje” napisao 1986. a samo koju godinu kasnije, na koncertu u Beogradu, tu sam pjesmu najavio kao pjesmu o dobru i zlu, a ne o Srbima i Albancima, objasnivši da bi i prevedena na albanski sasvim sigurno sačuvala svoju tragiku”, kaže Balašević, koji će 4. avgusta održati koncert u Puli.
