Iako su neke od njih u braku i imaju djecu, pravila njihove male zajednice nalažu da muževe pošalju negdje van grada na posao. Svojim suprugama smiju da se vrate samo za vikende, a svoje sinove, pak, tjeraju u svijet čim navrše 18 godina.
Ovo neobično mjesto nastalo je davne 1890. godine kada je Marija Senjorina de Lima zajedno sa svojom porodicom protjerana iz susjednog grada nakon što je optužena za preljubu. Polako im se pridružilo još žena koje nijesu živjele prema tamošnjim pravilima. Tako je nastala zajednica samohranih majki i protjeranih žena u kojoj je važila politika “bez muškaraca”.
Taj se stil života održao do danas, ali ipak, tamošnje djevojke čeznu za muškim društvom. 23-godišnja Nelma Fernandes kaže da su jedini mušarci sa kojima se susreću njihov rod.
“Jako je teško nekog upoznati. Za to se moramo uputiti negdje dalje, a često se događa da oni ne razumiju naš stil života. Sve mi sanjamo o tome da se zaljubimo i osnujemo porodicu. To je prirodno”, kaže ona.
Upravo zato ove djevojke su odlučile da pozovu sve zainteresovane muškarce da ih posjete.
“Voljele bi da u našu zajednicu primimo muškarce, ali moraju biti spremni na to da mi postavljamo pravila. Naš grad je uvijek uredan i organizovan, sve dijelimo i veće probleme rješavamo zajednički. Kod nas nema toliko snažnog takmičarskog duha kao kod muškaraca pa se međusobno ne nadmećemo, već se pomažemo”, navodi Nelma i dodaje da se uvijek nađe vremena za trač partiju, lijepu odjeću i međusobno uljepšavanje.
