Volter Mekintoš rukovodio je CIA odjeljenjem za prerušavanje od 1977. do 1979. godine, tokom kojeg je trebalo da osmisli kako bi američki špijuni u Moskvi mogli da se “riješe” svojih kolega iz KGB-a, prije sastanaka s tajnim agentima čiji identitet je morao da ostane nepoznat.
Jedna od ključnih operacija u Moskvi bila je u opasnosti i bilo je neophodno da se osmisli plan rada. Inače, u to vrijeme bi se obično zajedno vozila dva tajna agenta, a jedan od njih, obično u zavoju, otvorio bi vrata i iskočio iz auta. Oni koji bi ih slijedili brzo bi uvidjeli da na suvozačevom mjestu nedostaje čovjek, tako da je postojala realna šansa da za par minuta uđu u trag onome ko je pobjegao, i nađu i njega i osobu s kojom se sastao. Zato je bilo neophodno da se osmisli način kako bi taj drugi agent mogao da pobjegne bez da bude otkriven, prenosi Express.hr.
O korišćenju lutaka prvo su progovorili Robert Vejls, bivši direktor CIA odjeljenja za tehničku podršku, i Kit Melton, CIA savjetnik, u knjizi ‘Spycraft’ iz 2008. godine, ali tek je sad u potpunosti otkriveno porijeklo ovog trika.
Mekintoš je priznao da je “Džeka” (lutku) stvorio nakon što je ideju dobio od dvojice specijalizovanih kostimografa, Lez Smita i Džona Čembersa. Njihova ideja je da se lutke za seks koriste umjesto tajnih agenata, ali Mekintoš je trebalo da osmisli način na koji će lutke funkcionisati i u praksi, a ne samo u teoriji.
Pošto mu je trebala lutka na naduvavanje, nije mogao tek tako da pošalje bilo koga u kupovinu umjesto njega.
“Moja sekretarica u ono doba bila je jako draga, prava dama, a uz to i religiozna. Ona je bila jedna od onih ljudi koji uvijek volontiraju, ali nijesam mogao da zamislim da je pošaljem da kupuje lutke za seks. Tako da sam krenuo u obilazak sve dok nijesam naišao na znak “Mjesto za odrasle”. Naravno da su unutra imali i dio s lutkama za seks”, prisjeća se Mekintoš.
Ono što je bilo posebno neprijatno, bili su ponovni odlasci u radnju. Naime, kako bi izgradili savršeni prototip, trebalo im je više lutaka, pa je Mekintoš morao da ode u seks šop više puta. “Znao sam da kupujem i po četiri-pet lutaka odjednom u toku nedjelje, pa sam siguran da sam u prodavnici stekao određenu reputaciju”.
Lutke su iz daljine djelovale kao ljudi, pogotovo uz odgovarajuću periku (budući da su u to vrijeme agenti bili većinom muškarci). Najveći izazov bila je realizacija plana kako da lutke “narastu” u trenu, i to uz samo jedan dodir. Nakon mnogo rada i pokušavanja, “Džek” je napokon otišao na teren u Rusiju 1982. godine. I uspjelo je.
Odmah je poslat u “prve redove”, tačnije u jednu od najznačajnijih špijunskih operacija. U centru operacije nalazio se Adolf Tolkačev, poznatiji kao CKSPHERE. Od 1979. do 1985. godine, kad ga je izdao Aldrih Ames iz CIA-je, Tolkačev je ukrao na hiljade tehničkih dokumenta koji su Pentagon spasili od milijarde dolara vrijednih istraživanja i razvoja.
Par mjeseci kasnije iste godine CIA je izgubila kontakt sa svojim doušnikom. Sastanci su djelovali opasno pa su morali da ih odlože, a američki agenti u Moskvi morali su hitno da se nađu sa njim kako bi se uvjerili da je sve u redu i da im preda mini film ukradenih dokumenata.
“Džek” je morao da funkcioniše. I sva sreća pa jeste, jer se uspješna saradnja mogla bezbrižno nastaviti.
S današnjom tehnologijom, mnogi od nekadašnjih trikova, nažalost, više nijesu mogući.
CIA se vremenom riješila brojnih maski koje su koristili tokom godina, a Mekintoš, koji danas živi na Novom Zelandu gdje sa suprugom vodi “B&B” galeriju, ističe da je pokušao da ih nagovori da doniraju odjeću, ali čelnici nijesu htjeli ni da pomisle na tako nešto, jer je njihovo odredište bila peć, piše Newsweek.
