Laganim zamahom ruke on bi s vremena na vrijeme zagrabio iz korpe i zavitlao kao da sije, prenosi Novi.ba.
Tada bi mnogo prekrasnih zvjezdica zalepršalo oko njega kao jato varnica.
“Šta to radite?”, upitaše djeca goreći od radoznalosti.
“Sijem sreću!”, odgovori čovjek i mirno nastavi svoj posao dok su mu se među prstima caklili prekrasni dragulji iz kojih su se, u dječijim očima, razlivale tople dugine boje.
Osvojeni tom ljepotom mališani smjesta pojuriše da uhvate sreću, ali uzalud.
I oni najhitriji i najokretniji ostajali bi praznih ruku.
“Uzalud je to što činite”, osvrnuo se tajanstveno starac. Tako je nikada nećete uloviti.
“Zašto?”, upitaše začuđeno djeca.
Nasmijavši se, starac im odgovori:
“Tek kad naučite da sijete radost i ljepotu oko sebe, bićete pozvani na žetvu sreće. Onaj ko grabi sebi, nikada neće uhvatiti sreću”.
