Projekat nosi naziv “Slana nevjesta” i inspirisan je dramom “Dibuk” (Dybbuk) iz 1916. autora S. Anskog. Izbor haljine je zbog toga i pao na repliku odjevnog komada koji je dvadesetih godina prošlog vijeka nosila protagonistkinja u pozorištu.
Tema ove predstave je ukleta ljubav žene iz plemena Jezida u koju je ušao duh pokojnog ljubavnika.
Kroz dvije godine Landau je na svaka tri mjeseca provjeravala u kakvom se stanju nalazi haljina i proces njene kristalizacije dokumentovala serijom fotografija.