Giovanni Gianni Angelli rođen je 1921. godine u Torinu. Ime je dobio po djedu, osnivaču Fiata. U vrijeme kad je kompanija pala na njegova ramena, pokazao se kao dostojan nasljednik. Iako je iz bogate familije, čak i plemićkog porijekla, za života je nekoliko puta dokazao da ga bogatstvo ne interesuje puno i uvijek je gledao istini u oči. Evo nekoliko replika, koje su obilježile jedan život i koje prave razliku između ljudi bogatih novcem i onih koji imaju više od toga.
“Sve što imam naslijedio sam. Sve je uradio djed. Sve dugujem pravu na vlasništvo i pravu na nasljeđe. Ja sam dodao osjećaj odgovornosti na to.”
“Vjetar volim zato što se ne može kupiti.”
“Svakako da nikada nijesam bio uskraćen za zadovoljstvo. Ali, znate li šta je pravo zadovoljstvo? Čin kreativnosti. Zadovoljstvo bez kreativnosti je dosadno kao smrt.”
“Volim lijepe stvari, koje su dobro napravljene. Čak vjerujem da je estetika jednaka etici. Nešto što je lijepo je etično, dok neetične stvari nijesu lijepe, poput izbjegavanja plaćanja poreza do obavljanja stvari krišom.”
“Šofer nikada ne vozi, to ja radim. To je navika. Dok su ljudi putovali zaprežnim vozilima govorili su: ima onih koji vole da sjede za uzdama i onih koji vole da su u kočiji. Ja sam radije za uzdama.”
Na čelo Fiata Gianni je sjeo 1966. Za mandata držao je 4.4 odsto italijanskog BDP-a, 3 odsto radne snage i 16 i po odsto ulaganja u industrijska istraživanja. Otvorio je fabrike širom svijeta, u Rusiji i Južnoj Americi. Tokom naftne krize ’70-ih godina prošlog vijeka prodao je dio dionica Fiata lideru Libije, Moameru Gadafije, ali ih je kasnije povratio. Nosio je nadimak “Advokat”, jer je to i bio po struci. Dobitnik je brojnih državnih priznanja. Tu treba dodati i titulu, koju mu je nadjenuo narod, a ona je bila jednostavna – “Kralj Italije”.
Gianni Agnelli umro je 24. januara 2003., u 81. godini. Te godine tim Scuderia Ferrari, koji se takmičio u Formuli 1, bolid je nazvao po njemu -F2003-GA.
