Zamisao je bila stvoriti mjesto u kojem bi žene i muškarci živjeli u miru i harmoniji bez obzira na političke stavove, nacionalnost i religiju.
Riječ je o eksperimentalnom projektu gdje svaki stanovnik ima svoju ulogu, a najveća pažnja posvećuje se obrazovanju i razvijanju kreativnih vještina.
Iako je prvobitno zamišljeno da u gradu živi 50.000 stanovnika, danas tamo stanuje nešto više od 1.800 odraslih osoba i oko 500 djece koja dolaze iz oko 50 različitih zemalja.
Najveći broj stanovnika je iz Indije (oko 1.000), a više stotina stanovnika dolazi iz Francuske, Njemačke i Italije. U Aurovilu živi i značajan broj Amerikanaca, Rusa, Španaca i Šveđana, mali broj Japanaca, Koreanaca i Australijanaca, ali i šestoro ljudi iz Slovenije.
Grad se djelimično finansira putem donacija, a glavni izvor hrane predstavljaju organski proizvodi koje njegovi stavnovnici samostalno uzgajaju. Oni za život zarađuju proizvodnjom papirne konfekcije i mirisnih štapića koje prodaju susjednim selima i gradovima. U pojedinim aspektima života organizacija je slična andaluzijskoj opštini Marinaledi na jugu Španije, prenosi B92.
Papirni novac i kovanice ne postoje, a svi stanovnici za kupovinu i razmjenu dobara koriste elektronske račune i kreditnu karticu Aurokard. Osim toga, svaki stanovnik odvaja dio svojih sredstava za zajednicu, kako bi svi mogli da podmire osnovne životne potrebe. U gradu nema automobila, a glavno prevozno sredstvo je motocikl.
Grad je autonoman i ne odgovara nikome, pa se njegovo stanovništvo ne opterećuje ni unutrašnjom ni spoljašnjom politikom. Stanovnici svakodnevno odlaze u hram Matrimandir u srcu grada, u kojem se prepuštaju postizanju unutrašnjeg mira putem joge i meditacije.
