To je bio njen drugi posao. Prije nego što je počela da radi u “Seed” restoranu, “restoranu pravde”, koji zapošljava ljude koji su prema mišljenu drugih opasni po društvo, Meri je 38 godina radila kao prostitutka. Na ulicama New Yorka počela je da radi sa 14 godina, nakon što je njena majka izvršila samoubistvo. Ona je sa 18 čula da su klijenti na Havajima mnogo manje nasilni. Tek prije nekoliko godina grupa vjernika ubijedila je da pređe da radi u “Seed” restoranima. Prvih šest mjeseci prala je sudove, jer je željela da bude što dalje od mušterija, od “dobrih ljudi”, kako ih je ona zvala. Bilo joj je teško, ali u prethodnih nekoliko godina promijenio joj se život. Ona je sada jedna od najpopularnijih konobarica u restoranu.
“Postala sam neko. Polazi mi za rukom da pomognem ljudima, a da me niko ne iskorišćava”, kaže ona.
“Restoran pravde”
Ovaj restoran osnovali su Jordan i Sonia Seng, koji imaju dobrotvornu organizaciju koja upravlja domovima za oporavak “rizičnih” osoba. Ti domovi dobro funkcionišu, ali je oduvijek postojao veliki problem: za te ljude nije mogao da se nađe posao. Zato su odlučili da sami pokrenu posao za njih. U ovom restoranu, koji služi zdravu hranu, rade bivši osuđenici, prostitutke, žrtve porodičnog nasilja, žrtve trgovine ljudima i ljudi sličnih profila. Dobra stvar kod ljudi koji rade u ovom restoranu je to što su toliko zahvalni za priliku koju su dobili da rade duplo više i mnogo ozbiljnije, piše Žena.rs.
“Restoran vodimo, koliko je to moguće, isto kao i druge restorane, a u isto vrijeme pokušavamo da razvijemo i radne navike svojih zaposlenih i da ih usmjerimo. Poslije oni na drugom mjestu mogu da dobiju jednostavnija radna mesta koja su bolje plaćena. Oni ovdje rade dok ne nađu neki posao koji će im više odgovarati”, kaže Rajland Jang, pomoćnik generalnog menadžera.
Kako funkcioniše
Kada “Seed” zaposli novog “rizičnog”, on dobija posebnu ulogu (pranje sudova, kuvanje, serviranje, rad u baru itd.) i uparuje se sa iskusnijim radnikom. Njih dvoje rade zajedno sve dok se on ne osamostali da može da radi sam.
“Kada je neko spreman da prihvati izazov, mi mu izađemo u susret. Nekima je potrebno malo više vremena, ali to nije problem”, kaže Sonia Seng. Prema njenim riječima, četiri od 10 “rizičnih” zaposlenih koji joj dođu uspije da se uklopi u normalan način života.
“Neki uspiju ovdje, neki na sljedećem poslu”, kaže ona.
